Umjesto da kažu da nikad više sudski procesi neće trajati dvadeset godina, a silovatelji biti oslobođeni, oni prijete ženama da će morati rađati djecu nakon silovanja. E, nećete.
Posvetite se svojim prostatama, a reproduktivna prava žena ne dirajte, poručila je Sanja Sarnavka.
POGLEDAJTE VIDEO: Žene pokazale srednji prst
Predsjednica Zakladne uprave Solidarne, aktivistica i zagovaračica za ženska ljudska prava, samo je jedna u nizu žena koje su se priključile inicijativi te pokazale srednji prst svima onima koji nesmotreno i paušalno, bez pokušaja dubljeg razumijevanja tematike i u jeftinom pokušaju dodvoravanja dijelu birača, daju izjave vezano uz ženska ljudska prava, silovanje i pravo na pobačaj.
- Smatram da kao društvo, kao država, još uopće nismo spremni ozbiljno razgovarati o nasilju, a kamoli seksualnom nasilju. Zabranila bih muškarcima da uopće razgovaraju o reproduktivnim pravima žena - dodaje Sarnavka.
S njom su se složile i hrvatske sportašice, tenisačica Mariana Dražić i rukometašica Ivana Kapitanović:
- Pokazujem srednji prst svima koji misle da žena ne smije sama odlučivati o svome tijelu - rekla je Kapitanović, a Dražić je poručila:
- Dajem svoju podršku svim ženama u borbi za svoja osobna prava, o kojima samo mi možemo odlučiti. Ne dajmo da drugi o nama i u naše ime odlučuju.
'Nitko se ne smije miješati u naša prava'
Slično smatra i Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb.
- Nedopustivo je da itko odlučuje o tome koliko će puta žena rađati i hoće li rađati. Nitko se ne smije u to miješati, pitanje pobačaja nije svjetonazorsko, etičko, moralno pitanje, nego je to pitanje isključivo ženskih ljudskih prava. To je pitanje specifičnog prava iz domene reproduktivnih prava žena - kaže aktivistica i dodaje kako se u odlučivanje o reproduktivnim pravima žena ne smije miješati apsolutno nitko.
- Onoga dana kad će muškarci koji ovako zbore imati maternicu, jajnike i rađati, možda ćemo biti spremne s njima o tome razgovarati. Dotad kler ni svjetovni političari ne smiju zadirati u izborena prava žena i pravo na izbor. Abortus je medicinski zahvat i svaka državljanka RH ima pravo na njega, nijednoj se ženi taj zahvat ne smije odbiti ako ga zatraži - oštro poručuje Tolle.
Jako je iritantno da se pobačaj i pravo žene na slobodan izbor uvijek veže u javnosti od strane političara i Crkve uz silovanje, nastavlja Neva Tolle, koja gotovo 30 godina pomaže ženama žrtvama nasilja.
- Pravo žene na pobačaj je pravo svake građanke RH, čak i maloljetne. Još živimo u sekularnoj državi po Ustavu te otkud im pravo da zadiru u ovakvo osobno pitanje žena. To je potpuno nedopustivo, prestanite s tom praksom, nemojte bacati intencu samo na silovane žene. Svaka žena koja je neplanirano zatrudnjela ima pravo izbora hoće li zadržati trudnoću ili ne. Kardinalima i kleru posebna poruka, maknite vaše krunice s naše vunice - dodaje Tolle.
'Nećemo biti nova Poljska'
- Zaboravite, no pasaran, to vam neće proći. Naše su se bake i prabake teško izborile za pravo izbora. Građanke i muškarci, koji podržavaju žene u borbi za pravo izbora u ovoj zemlji, neće dopustiti da se to promijeni. Hrvatska neće biti nova Poljska - poručuje Tolle.
Kratko i jasno poručila je glumica Vlasta Ramljak:
- Svaka žena je vlasnica svoje maternice.
Podršku je dala i poduzetnica Suzy Josipović Redžepagić:
- Majka sam tri kćeri, dakle za djecu sam, ali nitko nema pravo odlučivati u moje ime, samo ja! Svaka žena sama odlučuje o svome tijelu, nikada, nikome ne polaže račune. Kakve su to gluposti?
Željka Barić, ravnateljica sigurne kuće Duga - Zagreb, naglašava da je žena sposobna sama procijeniti može li roditi imajući u vidu sve okolnosti “za” i “protiv”!
- Jer na kraju, ako je teško, muškarac lako ode, a to se nikad ne osuđuje kao što se osuđuje pravo žene na izbor rađanja. Dosta je tog dvostrukog morala! - kaže Barić.
Đurđica Vnučec Valić je kao žrtva zlostavljanja osjetila kako je biti diskriminirana i nezaštićena od strane institucija.
- Ako se političari zalažu za demokraciju, smatram da svaka žena treba imati mogućnost slobodnog izbora, barem kad je u pitanju njezino tijelo. Zato rađanje mora biti odluka svake žene, a ona će na kraju i sama snositi posljedice svoje odluke kakva god ona bila, a ne političari ni itko drugi - pojašnjava Vnučec Valić.
Sociolog Zlatko Miliša smatra da se muškarci iz ove teme moraju izuzeti.
Zaštitite žene zakonima
- Pravo da odlučuje hoće li roditi nakon silovanja je isključivo na ženi. Političari nemaju pravo komentirati osjetljivo pitanje pobačaja silovanih žena prije nego što se u raspravu aktivno uključe stručnjaci poput liječnika, psihologa, pedagoga i svih onih koji rade sa žrtvama silovanja te znaju kako zaštititi njihova prava. Tek nakon toga je red na političarima, ali samo na način da donose zakonske regulative i ništa više. Zanima me kako bi ti isti političari komentirali ovu temu da je žrtva silovanja njihova sestra, kći ili druga bliska osoba. Osuđujem njihov primitivizam - smatra Miliša. Mišljenja je da razgovor s članovima obitelji nakon silovanja ima smisla samo ako ti članovi obitelji žrtvu podržavaju u bilo kojoj odluci.
Ono što bi bilo primjerenije u izbornim raspravama jest da se govori o zakonskim okvirima kojima bi se učinkovitije spriječilo i kažnjavalo nasilje nad ženama i zaštita žrtava.
Što se tiče seksualnog nasilja nad ženama, podaci MUP-a za prvih pet mjeseci ove godine pokazuju da je u porastu.
Broj prijavljenih silovanja porastao je s 18 u prvih pet mjeseci lani na čak 59 u istom razdoblju ove godine. U MUP-u, međutim, pojašnjavaju kako su dvije žene naknadno prijavile da su ih isti partneri više puta silovali u određenom periodu.
Zašto ima više prijava za silovanje?
Zato što je ove godine, napokon, iz Kaznenog zakona kao zasebno kazneno djelo izbačen spolni odnošaj bez pristanka.
Policija i odvjetništvo su češće prijavljivali prisilne spolne odnose za ovo blaže kazneno djelo, pa su i kazne za nasilnike bile blaže. Sad su ta dva kaznena djela spojena u jedno - sve se zove silovanje, ali i dalje postoji blaži i teži oblik.
Tema kojom bi se političari trebali baviti je i obiteljsko nasilje.
Bitno je napomenuti da se svaki slučaj nasilja između supružnika, partnera ili bivših partnera ne kvalificira uvijek kao obiteljsko nasilje.
Primjerice, u slučaju da muž prijeti ženi da će je ubiti, djelo će se najčešće okvalificirati kao prijetnja bliskoj osobi i možda neće ući u statistiku obiteljskog nasilja. Slučajevi obiteljskog nasilja znaju se “kriti” i u kvalifikacijama nanošenja teške tjelesne ozljede te ubojstva ili pokušaja ubojstva.
Marina M. (36), koju je nedavno u Cetingradu ubio suprug, a zatim presudio sebi, sedma je žena ubijena u ovoj godini. Usmrtio ju je suprug, kojega je ostavila zbog zlostavljanja i pobjegla s djecom kod roditelja. Imao je zabranu prilaska, no to ga nije spriječilo da joj pokuca na vrata i puca u glavu. Prema podacima Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, prošle godine u Hrvatskoj je ubijeno 13 žena, a deset su ih ubili bliski muškarci. U većini slučajeva, okidač za ubojstvo ili prijetnje ubojstvom bila je odluka supruge ili partnerice da napusti nasilnog supruga ili mu se usprotivi. Nažalost, nadležna tijela prečesto nisu bila u stanju prepoznati ovaj okidač. U skloništima za žene žrtve nasilja nedostaje čak 700 mjesta, a mnogo hrvatskih županija uopće nema ovakav oblik skloništa. Istanbulska konvencija samo je mrtvo slovo na papiru.