Kad volonterka udruge „U ime obitelji“ bude fizički napadnuta u središtu Zagreba, ne dogodi se ništa. Ne jave se udruge za zaštitu žena ili dežurni medijski komentatori. Kad dr. Ružici Ćavar progresivni siledžija slomi nadlaktičnu kost dogodi se isti scenarij. Jasne i nedvosmislene osude nije za čuti. Kad hrvatsku braniteljicu pravoslavne vjeroispovijesti Boju Kaurin usred bijeloga dana u tramvaju izvrijeđaju kao „kurvu“ i „šatordžiju“ i udare šakom, to ne zavrjeđuje gotovo nikakvu pozornost dežurnih političkih i medijskih higijeničara. Na pomaže ni to što je žena na štakama i ima karcinom. Kad SDP-ov mladac poželi da se MiG sruši nad Čavoglavama i pobije desetine tisuća ljudi ni to nije vrijedno pozornosti niti zgražanja. Kad Stazić u Saboru požali što je 1945. pobijeno premalo ljudi – opet nikomu ništa. Nema ni kaznene prijave ni optužbi za govor mržnje. Od SDP-ovih čelnika nema glasa osude. Jer – sličan se sličnome veseli. Kad Krešo Beljak kaže da je UDBA trebala pobiti veći broj političkih emigranata, ni to nije govor mržnje, nego očito govor ljubavi.

Staru isto treba kazniti zbog pokušaja skidanja transparenta !!!!

pa gdje baš staricu, idi ti lijepo u sabor pa im trgaj što ti je milja volja