Iako je cijela kuća bila zatvorena, oko nje se osjetio smrad plina, od kojeg se nije moglo disati. Evakuirali smo susjedstvo kako nitko ne bi nastradao u slučaju eksplozije, prisjetio se Goran Barba, 47-godišnji pomoćnik načelnika za krim-policiju PP-a Metković, prenosi Zadarski.hr.
Policajci su u jednom trenutku odlučili razbiti jedan od prozora u prizemlju, kako bi u kući bila manja koncentracija plina, a kada je Radomir Šimović vidio što su napravili, opet je počeo puštati plin.
Goran Barba procijenio je da je situacija više nego ozbiljna i sve je više postajao svjestan činjenice da će morati ući u kuću i 'onesposobiti' prijetnju.
- Vidio sam da se ključ od kuće nalazi u bravi i u tom trenutku provlačim lijevu ruku i pokušavam otključati vrata. No Šimović ponovno istrčava u hodnik koji je u potpunom mraku i pruža svoju ruku u pravcu brave i ja se tada povlačim jer od mraka ne vidim ima li on nešto u rukama, čime bi me mogao napasti. On zaključava vrata i opet 'nestaje' u kući. Nakon toga nalažem vatrogascu da razbije i letvu između dva razbijena stakla kako bismo mogli ući unutra. Vatrogasac to i radi i tada su se stvorili preduvjeti da možemo ući u kuću - priča Barba.
U jednom trenutku pitao je Šimovića zašto radi to što radi, a ovaj mu je odgovorio da ga susjedi truju. Tada je shvatio da je Radomir Šimović u teškom stanju i da će morati ući u kuću. Zajedno s jednim kolegom u uniformi ušao je unutra, a plan im je bio da iznesu plinsku bocu van. Shvatili su da ju je Šimović premjestio na kat pa su se počeli uspinjati stepenicama. Barba nije mislio da Šimović ima oružje i planirao ga je savladati, ako primijete da silazi s kata.
- Stajao sam uza zid i on se u jednom trenutku pojavio na 'centimetar' od mene s velikim kosirom koji ima dugu oštricu i koji sliči na mačetu. Iznenadio se da smo mi tu, ustuknuo je i u sekundi je zamahnuo desnom rukom u kojoj mu je bio kosir. Ja sam samo uspio podignuti ruke i tada je započeo napad. Budući da je na stepenicama bio iznad mene, bio je u superiornijem položaju. Počeo je mahati tim kosirom i zabadati ga u moje ruke. Kolega koji je imao pepper sprej cijeli je taj sprej 'istresao' na njega, ali on ništa nije osjećao - govori Goran Barba.
Tijekom napada, nije osjećao nikakvu bol, tek udarce.
- Pokušavao sam mu uhvatiti tu desnu ruku u kojoj je bio kosir, a istodobno sam morao štititi glavu, da me ne bi kojim slučajem po glavi dohvatio. U jednom trenutku me kolega pokušao povući prema natrag, ali je Šimović i njega porezao kosirom po prstima. Ipak, nakratko sam ga uspio neutralizirati i uhvatiti za desnu ruku, no on se tada povlači i odlazi na kat kuće. Tada sam pao na pod, nakon čega sam ušao u ostavu koja je bila u blizini - prepričava.
Počeo je osjećati toplinu krvi na rukama i izlazi i kuće, a tada je tek vidio kakve je ogromne ozljede imao po rukama.
- Iz desnog mi je dlana krv šikljala metar u dalj, a sam sam komad dlana koji mi je visio na koži vratio na dlan. Došao sam do vozila Hitne pomoći koje je bilo u blizini. Tamo su mi pružili prvu pomoć, zaustavili krv, dali mi infuziju i prevezli me u Metković, a odatle helikopterom u KBC Split. Imao sam sreću što je vozilo Hitne pomoći bilo s nama na mjestu događaja, jer da to nije bio slučaj, ja bih bio iskrvario. Dok su mi u vozilu Hitne pomoći pružali pomoć, kuća je eksplodirala, odnosno Šimović je 'dignuo' kuću u zrak. Vjerujte, to je bila borba na život i smrt – zaključuje Goran Barba, koji je zbog ozljeda dobio gotovo stotinu šavova.
Radomira Šimovića su svladali pripadnici Specijalne policije, i to gotovo 12 sati nakon što je on raznio kuću u eksploziji plina i tom prilikom zadobio teške opekline trećeg stupnja na više od 70 posto tijela. I dalje se nalazi u induciranoj komi Jedinice za intenzivno liječenje KBC-a Split na Križinama i život mu je ugrožen.