Toga kobnog maglovitog jutra 24. kolovoza 1991. godine, kao policijska ophodnja, pet hrvatskih policajaca krenulo je u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj, na mjesto gdje se danas nalazi kapelica u spomen na njihovo mučko ubojstvo.
Vinko Krznarić, Drago Toljan, Milan Vranić, Zdravko Vuković i jedini preživjeli Darko Murat - to su imena petorice policajaca u koje su mučki s leđa rafalnom paljbom pucali srpski odmetnici. Sve su to bili mladi ljudi. Nijedan nije imao više od 35 godina.
- Začuo sam neku pucnjavu… U prvi mah pomislio sam da netko od kolega puca u zrak, međutim začuo sam lomljavu stakala, probijanje lima, krv je špricala na sve strane. Ja sam sjedio na zadnjem sjedalu pokušavao otvoriti vrata, ali kako je nastalo naguravanje i zadobivanje metaka, nisam mogao pronaći ručicu za otvaranje vrata.
Nekako sam uspio i ispao van iz auta. S puškom u ruci otpuzao sam ispred vozila, jer sam ocijenio da pucaju negdje iza nas i nakon nekog vremena pridružio mi se Drago koji je bio koliko sam mogao vidjeti pogođen u glavu, jer vidio sam nešto curi niz obraz, ali je još bio pri svijesti. Na moju stranu vozila krenuo je i Zdravko Vuković, ali nije uspio pošto je bio smrtno ranjen… Glava i prednji dio tijela bili su vani, a ostali dio tijela ostao je u vozilu, dok se Vinko Krznarić koji je sjedio naprijed uz vozača, nije ni pomaknuo kao ni Mile Vranić koji je sjedio iza njega - prisjetio se jedini preživjeli Darko Murat prošle godine u razgovoru za Likaclub.
Pod terorističkim rafalima Murat je uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo pored vozila.
Napad je bio uvodom u događaje koji su uslijedili. Sutradan i preksutradan, 25. i 26. kolovoza su uslijedili žestoki napadi udružene JNA i četnika na Otočac i Gacku dolinu.