Jedan od najtragičnijih dana na pakračkog ratištu zbio se na današnji dan 1991. U Kusonjama pokraj Pakraca, na blagdan Male Gospe na zvjerski način ubijeno je dvadeset hrvatskih branitelja.
Naime, selo Kusonje je te krvave 1991. bile četničko uporište lokalnih zapadnoslavonskih Srba odakle su već ranije stizale prijetnje i napadi nenaoružano hrvatsko stanovništvo Pakraca i okolice. Iz Kusonja i Bučja su dolazili neprestani napadi, zasjede i otmice Hrvata, kao i većina planova za napad na Pakrac, zamišljeno središte priželjkivane srpske države u zapadnoj Slavoniji.
U pomoć obrani Pakraca stigla je "A" satnija 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a. Dobili su zadatak da izvide stanje na bojišnici pa su improviziranim oklopnim transporterom otišli u izviđanje, među ostalim i u Kusonje.
Tako su u jutro tog 8. rujna 1991. godine stigli u selo Kusonje u oklopnom transporteru. Na barikadi pobunjenih Srba nije bilo nikoga i transporter je oprezno nastavio dalje. U opustjelom selu sve je bilo tiho, a onda je odjednom počela rafalna paljba. I dok se iznenađeni branitelji još nisu ni snašli, transporter je pogodila raketa iz ručnog bacača, zapalila ga i onesposobila.
Gardisti su iskočili iz vozila i sklonili se od kiše metaka koja ih je zasipavala sa svih strana u kuću.
Pružali su žestoki otpor mnogobrojnim četnicima, sve dok su imali streljiva. Poslana im je pomoć, ali se nije uspjela probiti do njih.
U kući u kojoj su se sklonili hrvatski branitelji bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se željeli predati sve do trenutka kad su četnici uspjeli minirati kuću. Tada su izašli s uzdignutim rukama.
No tada je uslijedilo nevjerojatno četničko iživljavanje.
Krvavi četnički pir
Sedmoricu zarobljenih, od kojih su dvojica bila ranjena, vezali su žicom i maltretirali ih na sve moguće načine. Nakon toga su ih prisilili da legnu na cestu i rafalima pucali po njima. Jedan branitelj ubijen je hladnokrvnim smaknućem metkom u glavu iz pištolja. Pobijene branitelje četnici su nabacali u kamion i prevezli do Rakovog potoka gdje su ih drugi dan ujutro pokopali pokraj smetlišta i mrciništa. Tek u zimu 1992. ekshumirani i pokopani.
O ovom tragičnom događaju snimljen je i dokumentarni film Priča o zlatnom lančiću, koji prikazuje tragičnu obiteljsku priču unesrećene majke, kada je pri ekshumaciji i identifikaciji žrtava, prepoznala sina po zlatnom lančiću i križu kojeg je nosio oko vrata.
Osim dokumentarnog filma Priča o zlatnom lančiću, o ovom događaju iz Domovinskog rata 2014. godine snimljen je i igrani film Broj 55 (naslovljen po kućnom broju kuće u kojoj su stradali hrvatski branitelji) redatelja Kristijana Milića.
Podmukla ubojstva dvije godine poslije
Na istom mjestu gdje je 20 hrvatskih branitelja poginulo, napravljeno je spomen-obilježje. Prigodom druge obljetnice odavanja počasti i postavljanja spomen-vijenca, eksplozijom podmetnute nagazne mine poginule su tri osobe, a 11 ih je ozlijeđeno. Žrtve ovog zločina su bile majke okrutno smaknutih hrvatskih branitelja i hrvatsko vojno-policijsko osoblje, koje je postavljalo vijenac.
Takvo nešto se nije smjelo dogoditi, jer je UNPROFOR morao osigurati to područje. Pukovnik argentinskih pripadnika UNPROFOR-a Bendini je 9. rujna 1993. priznao poslije tragedije u Kusonjama, u Pakracu da u svemu ima i njegove krivnje i odgovornosti.
U Kusonjama su 8. rujna 1991. godine poginuli hrvatski branitelji: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Anto Ivandić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.