Tek što je završio PMF i otvorio obrt s elektroinstalacijama, Zagrepčanina Dražena Šantića Kinu (52) zabrinulo je zakuhavanje situacije u Hrvatskoj i početak agresije pobunjenih Srba.
Nakon što se prijavio u Narodnu zaštitu, potom u Teritorijalnu obranu, te borbene skupine kako se situacija razvijala, 12. listopada 1991. sa skupinom dragovoljaca zaputio se u Vinkovce, a nakon toga uspješno je s gardijskom brigadom “Pume” prošao hrvatska ratišta koja je ona prolazila.
Za vojno-redarstvenu akciju Oluja posebno se pripremao.
- Bili smo smješteni oko Šibenika. Prijepodne bi imali taktičku pripremu, što znači penjanje po grmlju i kamenju na + 800 stupnjeva, poslijepodne je na rasporedu bila čista motorika, a uz to smo imali i posebne kampove za obuku u kojima smo se mijenjali svakih 10 dana. Psihofizički smo bili pripremljeni do maksimuma i mislim da u naše organizme ni djelić borbene spreme više ne bi mogao stati - pripovijeda Kina. U operacije koje su prethodile Oluji otišao je, kaže, s 95 kilograma, a u bolnicu je dovezen 74. Kad je pristupio “Pumama”, nije ni sanjao da će baš njegova postrojba ući u Knin. Sve te silne godine ratovanja, pripreme na Dinari na -30 stupnjeva bile su samo uvertira za oslobođenje Zvonimirova kraljevskog grada koje je Kina, zbog ranjavanja 31. srpnja 1995. morao propustiti.
''Da sam mogao, ustao bih iz kreveta i krenuo za Knin''
- Nakon Grahova, kada su probijene protivničke crte prema Kninu, dočekali su nas napadi i borbe. Prvi rafal koji je opaljen u kontaktu pri zauzimanju neprijateljskog položaja dobio sam ja. Pogodila su me tri rasprskavajuća metka - jedan je pogodio kacigu, odnio mi nos i raznio čeljust, drugi je udario u desno rame i prošao po mišiću, a treći u spremnik streljiva. Kad sam se povratio od šoka i shvatio da sam pogođen, otkočio sam pušku lijevom rukom, u toj želji za preživljavanjem poderao sve džepove i odoru, a to nisam ni osjetio. Sjećam se da je četnik, nakon paljbe vidio da se mičem i da sam živ i uz povike: ‘Umrite ustaše’ nastavio pucati oko sebe. Srećom, promašio je. Zbog zdrobljene čeljusti nisam mogao pljuvati, a svaki puta kada bih htio udahnuti, gutao sam krv. Liječnici u zagrebačkoj bolnici rekli su mi da svijest nisam izgubio samo zato što sam bio iznimno fizički spreman i pod žešćim adrenalinom - prisjeća se Kina i dodaje da je dopuzao do svojih suboraca koji su motorolom pozvali sanitet. Vijest da se ide u Knin, Kina je dočekao u bolnici.
- Vojnik koji je ležao na krevetu do mene rekao mi je 4. kolovoza da sutra 7. i 4. gardijska brigada idu na Knin. U tom trenutku niz lice su mi potekle suze. Ma da sam mogao, dignuo bih se iz kreveta i otišao s njima na Knin. Strašno vam je kad doznate da nakon svih tih silnih priprema i svega što si prošao ne možeš biti dio toga. - pripovijeda Kina, tadašnji zapovjednik pješačkog voda. Zapovijedao je mladićima, mahom od 18 i 19 godina koji su došli sa služenja vojnog roka. Ovaj veteran, hvali ih i danas, 20 godina poslije.
- Na pripremama vidite koliko su oni razigrana djeca. Igrali bi se u snijegu, grudali se i sanjkali. No u akciji su se ponašali iznimno profesionalno kao da su na poligonu, a ne u borbenoj situaciji. Ako bi netko od njih i bio ranjen, nisu htjeli odustati nego su, na primjer, punili streljivo. Bili su strašno hrabri - hvali ih Kina. Ne može, a da ne nahvali i medicinsko osoblje koje se brinulo za njega tijekom sedam operacija, koliko ih je “odradio” u splitskoj i zagrebačkoj bolnici na odjelu maksilofacijalne kirurgije.
- Da sam bio bilo gdje vani, ne bih imao bolju medicinsku skrb. Jedna od sestara u Splitu u jednom me trenu pred doktorom zagrlila i rekla: ‘Ne dam ja doktore da mi on umre, puno sam se trudila oko njega’. Takve riječi u toj situaciji su lijek - svjedoči Kina, jednako tako ponašale su se i “sekice” u Zagrebu.
Za Oluju će reći da je briljantno izvedena operacija i povući paralelu s 1991. kada su, kaže, čučali u rovovima i nisu imali čime uzvratiti na kiše granata.
- A ti si u Oluji imao sve - kaže.
Nakon šestomjesečnog oporavka, na svoj se zahtjev vratio u postrojbu i s činom natporučnika otišao u mirovinu. Tri godine nakon Oluje oženio se i ima dva sina.
Knjiga o 'Oluji'
Istinita svjedočanstva heroja 'Oluje' uz autentične fotografije iz privatnih albuma.U prodaji je na svim kioscima Tiska i na Mondo web shopu po cijeni od 49,90 kuna.