Petra Radić (18), najmlađa žrtva željezničke nesreće u Rudinama, studirala je ekonomiju u Zagrebu. Nakon što je dala sve ispite, krenula je na odmor rođacima. Petra je živjela s majkom na Jarunu. Otac joj je 1991. nestao u Dalju. U plesnoj školi Larise Lipovac plesala je jazz dance. Dvije godine stariji Domagoj Alvir studirao je elektrotehniku, živio na zagrebačkoj Kajzerici, igrao nogomet, svirao u bendu. Bio je omiljen u društvu. Francuskinja Lorraine Bodet (33) svake godine ljetovala je u Jelsi na Hvaru, gdje joj majka ima kuću. Živjela je u Parizu. Tamo je završila akademiju za dramske umjetnosti. Prije odmora je pregovarala s jednom tvrtkom o zaposlenju. Majka ju je u mrtvačnici prepoznala po prstenu. Emil Gaj (54) prijatelju Lovri Rumori poslao je posljednji SMS, u kojem je napisao: “Pazit ću u okuci, a ti pazi na paprike”. Emil je u posljednji trenutak promijenio odluku o dolasku u Split i umjesto autobusom krenuo vlakom. Samo godinu stariji Krešimir Trajbar iz centra Zagreba putovao je na Korčulu u rodno mjesto svog zeta. Putovanje automobilom bilo mu je preskupo, a kao zaposlenik HŽ-a imao je popust. Krešimir je obožavao glazbu te je bio član Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Željezničar. Obožavao je svirati gitaru na obiteljskim zabavama. Često je planinario na Sljeme. U željezničkoj nesreći Krešimiru su 1939. poginuli baka i djed. Najstarija žrtva Mirna Rogan (70) sa suprugom je od ranih 60-ih živjela u Hvarskoj ulici u Zagrebu. Njen suprug Žarko prvi je novinarima otkrio da je vlak počeo ubrzavati u Perkovićima. Unuke Doru i Paulu spasio je bacivši se na njih u trenutku udara vlaka u stijenu.




VEĆINA OZLIJEĐENIH UBRZO SE VRAĆA KUĆI
Strojovođa Joško Palinić još je u dosta teškom psihičkom stanju i ne želi davati nikakve izjave. Djevojka preminulog Domagoja Alvira također je psihički shrvana, no otpustili su je iz bolnice kako bi utjehu našla u krugu obitelji i prijatelja. Bolnicu je napustio i gluhonijemi bračni par koji nije bio teže ozlijeđen. Predstojnik Odjela za kirurgiju, prof. Vedran Radonić, zadovoljan je oporavkom stradalih iz vlaka smrti te se nada kako će ubrzo većina njih napustiti bolnicu. Drago Hoss iz Koprivnice liječi se na odjelu traumatologije, a ovu će nesreću, kako kaže, pamtiti čitav život.
- Putovanje je bilo odlično sve dok nismo prešli neko brdašce. Vlak je tada počeo nekontrolirano ubrzavati. Odmah nam je postalo jasno da strojovođa nema nadzor - rekao je Hoss, koji je sa suprugom na moru namjeravao provesti godišnji odmor od šest dana.