Ne osjećam se krivim - izjasnio se na Županijskom sudu u Rijeci osumnjičeni Dino Dokoza Nikpalj (28), kojemu je danas počelo suđenje za pomorsku nesreću u kojoj je 24. srpnja 2019. godine kod Malinske poginula 20-godišnja Austrijanka Verena Heinz.
Podsjetimo, tog kobnog dana s mladom djevojkom ronio je njen otac Dieter Heinz, kada je na nju naletio gliser kojim je upravljao Dokoza-Nikpalj. Djevojka je zadobila teške ozljede, među kojima joj je amputirana desna natkoljenica, usljed kojih je kasnije preminula u riječkoj bolnici.
Tužiteljstvo u optužnici navodi da je Dokoza-Nikpalj gliserom ušao u akvatorij u kojem su se nalazili kupači, što je on morao znati, te je bio dužan prilagoditi brzinu vožnje.
Okolnosti ove tragedije dugo su se rasplitale i u početku dugotrajne istrage mladi vozač glisera nije bio službeni osumnjičenik te se u međuvremenu odselio u Njemačku gdje je zaposlen kao domar. Formalno je ispitan tek 2020. godine.
Posebno sporno bilo je upravo mjesto na kojem se nesreća dogodila. Naime, radilo se o zoni u kojoj glisiranje nije bilo dozvoljeno budući da je granica glisiranja 300 metara od kopna, ali isto tako, prema tumačenju Lučke kapetanije, u toj zoni nije bilo dozvoljeno ni kupanje ni ronjenje.
Iznimka je bilo organizirano ronjenje s voditeljem i brodicom, za što je granica udaljenost od 100 metara od obale. U pitanju je svojevrsna 'tampon zona', inače propisana upravo zbog sigurnosti kupača i ronilaca.
Verena, studentica koja se, kao i njen otac, profesionalno bavila ronjenjem, stradala je u naletu glisera koji inače vuče turiste s padobranom. Tada 25-godišnji mladić iz Zadra, koji je upravljao plovilom, kako se kasnije uspostavilo, glisirao unutar 300 metara od obale, a Verena i Heinz, koji su ronili na dah, bili su uredno označeni ronilačkom bovom promjera 90 centimetara. No, na sam dan nesreće policija i Ministarstvo mora oglasili su se kontroverznim priopćenjem u kojem je bilo navedeno da se nesreća dogodila 300 metara od obale.
Kako se doznalo kasnije, tek nakon što su Dieter i njegovi poznanici odlučili progovoriti za medije taj se rezultat očevida bazirao samo na iskazu mladića koji je vozio gliser i mladića koji je s njim bio na plovilu, a policija njihovo svjedočanstvo tada nije propitivala, već je samo objavljen rezultat očevida.
Ključni dokazi nađeni u moru
No, kasnije, u optužnici, navedeno je kako je vozač gliserom ušao u akvatorij u kojem su se nalazili kupači, što je morao znati te bio dužan prilagoditi brzinu vožnje. Ronilačka oprema oca s desetljećima ronilačkog iskustva i kčeri, u konačnici je pronađena unutar 200 metara od obale. Mladića se stoga tereti da nije na vrijeme prilagodio brzinu vožnje zbog čega nije uočio dvoje plivača ni njihovu ronilačku opremu te je stoga prešao preko njih pri čemu je elisa glisera Vereni nanijela po život opasne ozlijede kojima je kasnije, pred očima svog oca, nažalost, podlegla.
- Tog dana stigli iz Austrije stigli smo u Malinsku. Moja kćer bila je instruktorica ronjenja i sljedeći dan trebala je sudjelovati na tečaju ronjenja. Nakon ručka odlučili smo otići na lagani trening. U školi ronjenja dali su nam dozvolu za ronjenje u navedenom području jer je to plaža gdje se može i plivati. Krenuli smo plivati od baze za ronjenje i 1. uron izveli na 5 - 10m. Radi naše sigurnosti postavili smo užad i crvenu bovu na 15m dubine jer je to dubina na koju se ronjenjem može doći. Svaki uron traje 2-5 minuta prilikom čega nas je struja paralelno nosila prema jugu, no nakon svakog urona plivali smo nazad preema sjeveru kako ne bi previše izgubili visinu. Tom prilikom primijetili smo motorni čamac koji je vozio na istoj relaciji u blizini, što nam je bio pokazatelj da ne idemo u tom smjeru. Nakon sat vremena odlučili smo se vratiti u bazu i počeli plivati prema molu. U protekle dvije godine svaki dan se pitam jesam li negdje pogriješio, no svaki put dolazim do zaključka da označenu, dozvoljenu granicu nismo prešli već smo bili unutar dozvoljenog prostora. Kada smo plivali nazad uočio sam gliser koji je velikom brzinom ušao u krivinu i tom prilikom prešao dozvoljeno označenje kretanja. Vidio sam da vozač ide u našem smjeru i gleda prema obali. Unutar par sekundi promijenio je smjer i nije nas više vidio. Sve što je uslijedilo bilo je jako teško, a samo spašavanje bilo je užasno. Kada sam vidio da Verena nema nogu dozivao sam pomoć. Došla je žena na jet skiju i pokušala nas dići na njega, no nije išlo. Dosta vremena je prošlo dok nije došao čamac koji nas je prevezao na obalu, a još duže dok je došla hitna, sat vremena vozili smo se do riječke bolnice - svjedočio ja Verenin otac Dieter, koji od 16. godine živi od sporta na vodi, instruktor je za instruktore ronjenja i smatra da se dobro snalazi u vodi.
Utučeni otac dodao je da je jako tužan zbog nesreće koja se nije smjela dogoditi, ne shvaćajući zašto se vozač nije zaustavio kada je osjetio udarac. Odlazeći iz sudnice, unatoč upozorenju sutkinje, obratio se vozaču glisera poručivši mu kako se moli za svoju kćer, ali i za njega.
U nastavku suđenja svjedočili su vještaci te suvozač glisera.
Kazna od tri do 15 godina zatvora
Za navedeno kazneno djelo, tj. ugrožavanje posebnih vrsta prometa, u ovom slučaju - brodskom prometu u kojem je vozač glisera prekršio pravila i pri tom usmrtio jednu osobu, predviđena je kazna od tri do 15 godina zatvora.