Zoran Milanović "nije savršeni kandidat".

Ali Ivica Puljak tvrdi kako je on "jedina osoba s dugogodišnjim političkom iskustvom koja može pobijediti kandidata HDZ-a i spriječiti njihovo ovladavanje svim državnim institucijama".

Stranka Centar, koja vlada Splitom kao drugim najvećim gradom u Hrvatskoj, odlučila je podržati Milanovića na predsjedničkim izborima jer "suprotstavljanje HDZ-u nije samo političko pitanje, nego neizbježna potreba, ako želimo uspostavljanje reda u našoj zemlji".

"HDZ je sinonim za sve što Centar ne želi u modernoj Hrvatskoj", kazao je Puljak. A je li Milanović sinonim za sve ono što Puljak želi u ovoj Hrvatskoj?

Pa tako i predsjednika koji saborske zastupnice, jedne koju se preziva Puljak, naziva "samodopadnim narikačama"?

Hvala na HDZ-u

Znači, sva sreća za Milanovića da postoji HDZ pa on dobiva podršku svih onih koji se protive premoći Plenkovićeve stranke, bez pitanja, bez komentara, bez kritika. Možda čak i bez kriterija.

Ako Milanović već, kako reče Puljak, "nije savršeni kandidat", o kakvim nesavršenostima govorimo? O puno malih simpatičnih nesavršenosti koje tjeraju Puljka i njegove birače da još više vole svog predsjedničkog kandidata? Ili se ipak radi o velikim, suštinskim, ideološkim, svjetonazorskim, strateškim nesavršenostima?

Milanović je na prošlim izborima lukavo prodao svoj karakter, kao evidentnu nesavršenost, što su birači oduševljeno prihvatili u rušenju Kolinde Grabar Kitarović. No prije četiri godine Milanović nije ulazio u utrku s istim "nesavršenostima" s kojima nastupa danas.

Uspostava nereda

Puljak kaže da podržava Milanovića jer želi uspostavu reda u našoj zemlji. Unatoč činjenici da je Milanović sabotirao i bojkotirao sve mjere obrane od Covida, govorio da je virus samo "karijes", da se neće testirati na Pantovčaku, da se ne treba cijepiti. Pa je od virusa umrlo više ljudi nego u Domovinskom ratu.

A Milanović odlazio po viškove hrane u klub u Slovenskoj.

Milanović je odbijao presude Haškog suda hrvatskim osuđenim zlločincima, divio se Slobodanu Praljku i uporno negirao genocid u Srebrenici. 

Kandidirao se za premijera dok je bio predsjednik države, ali nije se htio kandidirati ako nije predsjednik države. Čime nije samo izazvao ustavnu krizu, nego je pomogao HDZ-u da ponovno pobijedi na izborima.

Štedi HDZ

I da, odbio je nazvati HDZ zločinačkom organizacijom, čak i nakon presude Vrhovnog suda. I da, nijednom nije iskoristio ustavnu ovlast sazivanja sjednice Vlade, što je odavno bio mač kojim je šef države mahao nad glavom svakog premijera.

Danas, Milanović podržava Rusiju i Putina, druži se s Orbanom i Dodikom, promovira desnicu, gazi po migrantima, govori protiv Europske unije i radi protiv NATO saveza.

Jesu li sve to male slatke nesavršenosti zbog kojih će Puljak još više voljeti Milanovića ili su to ipak nesavršenosti koje se kose s vrijednostima Puljkove stranke?

Koja je cijena podržavanja Milanovića?

Bori se za vrijednosti

Predsjednički izbori prilika su za svaku stranku da promovira svoje vrijednosti, jer je to zapravo postao temeljni prerogativ funkcije predsjednika države. Malo tu ima konkretnih ovlasti i poteza. Stranka bi trebala podržati kandidata koji afirmira njezinu politiku, stavove i vrijednosti, a ne kandidata koji može pobijediti HDZ.

Ali čime će ga pobijediti i kakve stavove će taj pobjednik kasnije zastupati?

To je taj paradoks, a možda i najveća prevara u političkoj povijesti, s kojom se muči lijevo-liberalna oporba. Ako ruše HDZ, glasaju za Milanovića koji ne promovira stavove liberalne ljevice, ni proeuropske, ni prozapadnjačke, ni progresivne, pa čak ni demokratske. 

Klopka za ljevicu

I to je klopka u koju je Milanović, na radost Plenkovića i HDZ-a, uhvatio stranke centra i lijevo od njega. Pa ako je Plenković s Domovinskim pokretom odveo Hrvatsku još udesno, Milanović ju je odvukao još malo dalje, prema Putinu i Orbanu, prema suverenističkoj, nacionalističkoj, antieuropskoj desnici.

I dok je Plenkovića i HDZ-a, Milanović se ne mora bojati za svoju budućnost. Kao što su i Plenković i HDZ u mandatu Zorana Milanovića dvaput pobijedili na parlamentarnim izborima, ostali na vlasti i okupirali institucije.

Jer, eto, nitko nije savršen.