Hrvatska se podijelila više nego ikad, dublje negoli početkom devedesetih, uzduž i poprijeko, gore i dolje, na crne i crvene, desne i lijeve, sjever i jug, sirotinju i bogataše, SDP-ovce i HDZ-ovce, republikance i demokrate...
Politički dualizam, ali ekonomske ili geografske podjele, neobično podsjećaju na jednu drugu podijeljenu zemlju, Sjedinjene Američke Države. Razmjere tog jaza, koji referendum o braku i Ustavu do kraja razotkriva, naslutio je u svom znanstvenom radu još prije deset godina pokojni Željko Mardešić, čovjek koji je živio i zarađivao kao pravnik u danas uništenom Jadrankamenu, ali su ga neki znali i cijenili kao jednog od najobrazovanijih hrvatskih teologa i sociologa religije.
Mardešić je, tako, u svom znanstvenom radu “Politički dualizam i koncilsko kršćanstvo”, što ga je objavio 2003. godine, vrlo precizno predvidio kako će Hrvatska, zahvaljujući političkim elitama, ali i Katoličkoj crkvi, napraviti “otklon od moderniteta” te skrenuti u “fundamentalizam”.
On, već tada, gotovo vizionarski napominje da upravo u vremenima “velikih društvenih kriza”, “siromaštva” i “beznađa” Crkva na modernitet odgovara integrizmom, odnosno odbacivanjem svih vrijednosti novovjekog svijeta, pa i odbacivanjem obrane ljudskih prava te odvojenosti Crkve od države i demokracije. No, kaže Mardešić, i katolicizam fundamentalističkog usmjerenja će se “iskazivati s mnoštvom neprihvatljivih obilježja: tvrdokornošću, nepomirljivošću, zagriženošću, nepopustljivošću, bojovnošću, nesnošljivošću čak i otvorenom mržnjom prema modernitetu. Dijele se lekcije i kori se svijet, a da ga se prethodno ne presluša ili barem ne potrudi doznati sve o njemu”.