Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podignulo je optužnicu protiv bivšeg predsjednika Uprave HEP-a Ivana Mravka i još četvorice rukovoditelja tog javnog poduzeća zbog sumnje da su zlorabeći položaj i ovlasti fiktivnim zapošljavanjem povratniku iz Australije Radi Buljubašiću priskrbili protupravnu imovinsku korist od oko 624 tisuće kuna, a to državno poduzeće oštetili za oko 760 tisuća kuna.

Mravka i ostale se tereti da su Buljubašiću, koji je bio zaposlen u središnjici HDZ-a, omogućili da od svibnja 2006. do kolovoza 2009. ne radi, a prima plaću te da po povlaštenoj cijeni kupi stan i koristi druge povlastice, poput naknade prijevoza, dopunskog zdravstvenog osiguranja i troškova korištenja mobitela.

Optužnicom se tereti Mravka kao predsjednika Uprave HEP-a, Željka Dorčića kao direktora tog poduzeća, Antuna Crnića kao direktora Direkcije za pravne, kadrovske i opće poslove, Mladena Belju kao direktora jednog pogona i Aleksandra Bernika kao rukovoditelja tog pogona da su inicirali Buljubašićevo zapošljavanjem kako bi mu pribavili nepripadnu korist.

Beljo je, prema optužnici, 12. svibnja 2006. predložio zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme s novim radnikom na radnom mjestu instrumentarac VKV 2, a s čime su se, suprotno internom propisu suglasili Dorčić, Crnić i Mravak.

Buljubašić je samo formalno raspoređen na rad u jedan odjel

Beljo je potom u lipnju odabrao i s Buljubašićem zaključio Ugovor o radu, nakon čega je Buljubašić samo formalno raspoređen na rad u jedan odjel, bez stvarnog rasporeda poslova i zadataka, ali uz isplatu plaće, poreza, prireza i doprinosa što su temeljem radnih lista potpisivali Beljo a potom i Bernik, iako su znali da nije radio niti je dolazio posao.

Isplaćenim plaćama i naknadama Buljubašiću je pribavljena korist u ukupnom iznosu od oko 235 tisuća kuna, dok su optuženi, tvrdi tužiteljstvo, HEP oštetili za oko 358 tisuća kuna.

Osim što mu je dopustio da koristi povlastice iz radnog odnosa, Mravak je s Buljubašićem, nakon što su Dorčić i Crnić našli HEP-ov stan, sklopio ugovor o najmu tog stana u Zagrebu a zatim mu i udovoljio zahtjevu da stan otkupi kao zaposlenik HEP-a, protivno odluci o prodaji neposlovne imovine.

Kupoprodajnim sporazumom utvrđena je tržišna cijena stana od 1,2 milijuna kuna, no Buljubašić je naručio vještačenje kojim je cijena stana umanjena za 30 posto pa je utvrđena povlaštena cijena od 907 tisuća kuna.

Istog dana, Buljubašić je zaključio ugovor o kupnji stana za taj iznos čime mu je na štetu HEP-a pribavljena korist u razlici između tržišne i kupovne cijene stana od gotovo 389 tisuća kuna.