Posljednjih godinu dana sve se vrti oko epidemije, no druge bolesti i drugi problemi nisu nestali. Svakodnevno se ljudi bore s toliko toga što nema veze s koronom, a epidemija je samo intenzivirala njihove brige o kojima se sada govori manje nego prije.

Danas je Svjetski dan djece oboljele od malignih bolesti. Svake godine u Hrvatskoj između 150 i 180 djece i mladih oboli od neke zloćudne bolesti, pa u epidemiji ili bez nje, brojne obitelji proživljavaju neizrecivo teške trenutke koji se svode na borbu za goli život.

Danas smo objavili priču o Davidu, dječaku iz Zagorja koji je dio ove maloprije spomenute statistike. No iza tih brojki kriju se stvarni životi, neizrecive emocije – strah i suze s jedne strane, a neviđena snaga i ljubav s druge.

Davidovu priču smo odlučili ispričati jer nosi jednu univerzalnu poruku, uvijek važnu, a u ovim vremenima nikad važniju. Poruku o snazi obiteljske ljubavi. Davidova obitelj, u kojoj je osim njega još troje male dječice, našla je način da uz njega bude u svakom trenutku, uz bolničku postelju, u Hrvatskoj i Pragu gdje se dječak liječio.

Preokrenuli su svoje živote naglavačke, ujedinjeni u zajedničkom cilju Davidovog ozdravljenja. Njegova bolest povezala ih je još više. Pa u vremenima kada svjedočimo sve češćim raspadima obitelji, i posvemašnjoj eroziji onih najvažnijih i esencijalnih postavki ljudskog postojanja, priča o Davidu i njegovim najmilijima daje snagu svima onima koji prolaze kroz slične teškoće. Ujedno, potiče sve nas ostale da razmislimo o životnim prioritetima te da ponovno počnemo cijeniti sve ono što imamo i što uzimamo zdravo za gotovo. Zdravlje i bližnje koji su oko nas.

Epidemija nam je već dala lekciju o važnosti podrške i ljudskosti, a sve što će iza sebe ostaviti učinit će ove stavke još važnijima. Davidova obitelj živjela je dobrotu i ljubav i prije njegove bolesti, a u onome što ih je snašlo to im je na kraju bilo najjače oružje. Naučimo nešto iz toga.