Ruke nam se lede, bura probija kroz kosti. Pet pari čarapa obučeš, a noge svejedno zebu. Ljeti tu budu najjača žega i sparina. Kad pada kiša, obučemo se u kabanice i šćućurimo se ispod tende koju smo morale same platiti, iako su obećali da će je postaviti...
Govore nam to ogorčene uvjetima rada prodavačice na biogradskoj pjaci.
- Toaleti ne rade, a vode ima samo u jednom vodokotliću pa se služimo zahodima dva obližnja kafića, hvala im na tome. Ovi naši u jadnom su stanju i sram nas je kad kupci pitaju gdje mogu obaviti nuždu - pojasnile su dio svojih problema.
- To nas godišnje dođe 21 tisuću kuna, a uvjeti za rad su nam nikakvi. Ne znamo ima li gorih igdje na svijetu. Vidjeli ste i sami, ni jedan kupac nije došao otkako ste tu - dodaju prodavačice koje najavljuju da zbog loših uvjeta rada više neće raditi nedjeljom. Radije će, kažu, taj dan otići u crkvu i posvetiti se obitelji.
- Kaže mi gostioničar iz Vrgade da bi vrlo rado kupovao povrće na pjaci, ali ne može. Nema gdje stati, kuda proći, probiti se... Pa ode u jedan od pet-šest velikih trgovinskih centara, parkira u miru, uzme kolica i kupuje. Mi za takvu situaciju krivimo Grad Biograd, iako je on tržnicu dao u koncesiju čovjeku iz Zagreba kojega mi nikad nismo ni vidjele.
Zaprijetile su i da će povrće otići prodavati pred gradsku upravu te da će se služiti njihovim zahodima. Pitali smo i Grad Biograd kako misle riješiti ovaj problem. Kažu da nisu ni znali da postoji.
Na tržnici zimi radi osam prodavačica: Stela, Mara, Vesna, Tereza, Blaža, Anka i Jeka, a jedna je u ponedjeljak nedostajala. Ne riješi li im Grad probleme, bit će ih i manje.