Iz Zagreba sam sa Sarom pobjegla od korona virusa. Čim su rekli da više nema nastave, taj dan sam odlučila doći na Brač gdje moji roditelji imaju kamp kućicu. Bio je 14. ožujak. Naime, Sara ima niz dijagnoza, a ja imam autoimune bolesti Hashimoto sindrom, hipotireozu i lupus. Mislila sam da će nam kampica koju koristimo ljeti kao vikendicu pružiti utočište, no već nakon nekoliko dana shvatila sam da to neće ići - iskrena je Marijana Babić (48).
POGLEDAJTE VIDEO:
Sara (13) ima cerebralnu paralizu, intelektualne teškoće i niz dijagnoza zbog kojih je donedavno bila posve nepokretna. O djevojčici brine sama i kaže kako ju je suprug napustio nakon 10 godina braka, a pomažu joj roditelji koji su zajedno s njima pobjegli iz Zagreba na Brač. No mala kamp kućica uz nedostatak prostora nije pružala uvjete za brigu o gotovo nepokretnoj Sari. Toalet je bio vani, kupaonica ne postoji, a grijanje je na drva.
- Jako sam se razboljela i danima sam trpjela bolove. Pokrenuo mi se lupus, reumatski artritis i Hashimoto. Ali kad više nisam mogla, kad sam bila doslovno na rubu sam Bog me je potaknuo da nešto učinim. Na Facebook sam stavila objavu da tražim smještaj za Saru i mene - nastavila je Marijana.
Njezina je poruka stigla i do načelnika Milne Frane Lozića (47) koji je odmah s Marijanom stupio u kontakt i uvjerio se u situaciju, a zatim je počeo tražiti odgovarajući smještaj za njih.
- Ponudili su se hoteli, ali zbog djeteta u kolicima bilo je važno da smještaj bude adekvatan. U rješavanje situacije i pomoć se uključilo više od 10 ljudi. Na Braču nemamo zaraze korona virusom, pa smo najprije utvrdili da nemaju mjeru samoizolacije, a onda smo uspjeli doći do idealnog apartmana. Vlasnica je Ann Mayer iz Irske koja u Milni ima više nekretnina za najam. Odmah je odobrila da se jedan od apartmana na neodređeno ustupi na korištenje gospođi s djetetom. Iste večeri, tog 25. ožujka smo ih preselili - priča nam načelnik Lozić dodajući kako je tvrtka apartman ponudila besplatno, no ukoliko bude potrebe, općina će nadoknaditi sve eventualne buduće troškove za Marijanu i Saru, a zahvaljujući Crvenom križu su osigurali i da u slučaju potrebe majka i kći dobiju hranu.
- Smjestili su me sa Sarom u 100 kvadrata vile koja ima tri klime, dvije kupaone s wc-om, kuhinju sa apsolutno svim kućanskim aparatima, suđem i perilicom suđa!!! Nikad u životu nisam bila u udobnijem i skupljem apartmanu. Ogromna terasa, vrt, pogled na more, parkiralište, prizemlje, WiFi, dvije spavaće sobe, dnevni boravak, veš mašina i sušilica, usisivač, tv, cd... Ovo pišem i sama sebi ne vjerujem. Još nisam došla k sebi... Da ima toliko ljubavi... Još nikad to nisam osjetila - NIKAD - poslala nam je oduševljena i zahvalna Marijana svoje iskustvo u poruci.
Kazala je kako je sretna što nije ostala u Zagrebu jer je izbjegla potres.
- Mi živimo u Nehajskoj na 6. katu i nemam pojma kako bih Saru izvukla stepenicama van, a kamoli kako bih joj objasnila što se zbiva. Stan nije jako stradao, tek neke sitne pukotine, tako da je sve u redu. Što se pak Sare tiče, mi smo prije dvije godine uputile apel javnosti kako bih skupila novac za njezine sate terapijskog jahanja. Do tad je bila posve nepokretna, a danas ipak može sjediti samostalno u kolicima, namjestiti se, čak i ustati uz pomoć. Dodatno, ono što me najviše raduje je činjenica da je ona psihički bolje, da može reći kad je gladna ili žedna, a to nikad prije nije radila - objasnila je Marijana dodajući kako još koriste pelene, ali više zbog sigurnosti nego potrebe. Djevojčica i dalje ide na jahanje, plivanje i vježbe te se nadaju kako će jednog dana ipak konačno prohodati.