Vukovar danas poprilično se razlikuje od Vukovara koji pamtim kao dijete. Nekad je bio najbogatija općina, a danas je siromašniji, govori nam Ante Jukić (44).

Doktor kemijskog inženjerstva i rođeni Vukovarac u Zagrebu živi već 24 godine, a redoviti je profesor na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Djetinjstvo u Vukovaru opisat će lijepim i bezbrižnim, a igre Indijanaca i kauboja brzo je zamijenilo odrastanje i sve više obaveza u Srednjoj tehničkoj školi koju je završio s odličnim. Na služenje vojnog roka u JNA otišao je u rujnu 1990., a iz nje je pobjegao 1. rujna 1991., i to iz Mirkovaca preko željezničke pruge i kukuruzišta. 

Po dolasku u Županju prijavio se hrvatskoj policiji, a nakon kraćeg boravka kod sestre u Njemačkoj upisao je studij: “Sve sam postigao ovdje, i magisterij iz elektrokemije 2001. i doktorat tehničkih znanosti 2004. godine. Inače, bio sam odličan student, a 1996. sam dobio i Rektorovu nagradu”. 

U Vukovar odlazi najmanje jednom na mjesec kako bi obišao majku i brata koji su se vratili, no njegov život već se godinama vrti oko Zagreba. Osim što predaje studentima, vodi znanstvena istraživanja (lake polimerne prevlake za prigušivanje zvuka na električnim vozilima, polimerni aditivi za motorna i maziva ulja...) i stručne projekte u laboratoriju na Zavodu za tehnologiju nafte i petrokemiju, a radi i u stručnim društvima. 

Od prijatelja s Trpinjske ceste ostao je dobar s Ivicom Nikolićem i Tomislavom Jankovićem.