Na današnji dan 1945. godine oslobođen je najveći nacistički koncentracijski logor na svijetu. Rijetki su uspjeli preživjeti. No neki su uspjeli i pobjeći.

Rudolf Vrba i Alfred Wetzler zajedno su u travnju 1944. godine pobjegli iz Auschwitza. Kad su pripadnicima Židovskog savjeta u Mađarskoj pričali o tome što se tamo zapravo događa oni totalno šokirani nisu mogli vjerovati.. Nacrtali su im detaljan plan zloglasnog konclogora i njegovih plinskih komora te ispričali sve o masovnim ubojstvima i planu istrebljenja. Njihovo izvješće je bilo prvo detaljno izvješće s planovima i skicama o logoru i metodama koje su upotrebljavali nacisti, a koje je stiglo do Zapada i koje su Saveznici smatrali pouzdanim.

Dvije godine u Auschwitzu

Rudolf  Vrba rođen kao Walter Rosenberg proveo je u Auschwitzu dvije godine. Bio je sin vlasnika židovske pilane, rođen 1924. godine u gradiću Topoľčany u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Izbačen je iz škole kada je na snagu stupio antižidovski zakon, ali se nastavio obrazovati kod kuće.

U Auschwitz je stigao 1942. godine. Mladić kojemu je bilo tek 18 godina svjedočio je stalnim dolascima novih logoraša a on je, na sreću, doveden i smješten u grupu koju su nacisti iskorištavali za teški fizički rad. Druge bi direktno slali u plinske komore. Kad je jedan zatvorenik koji je bio doušnik SS-a dojavio da Vrba zna njemački premjestili su ga da radi u skladištu gdje se sortirala odjeća i druge osobne stvari zatvorenika. Tamo je imao dovoljno hrane, ali i vode i sapuna pa nikad nije obolio od nikakve bolesti. Kad je stekao povjerenje stražara počeo je voditi i logorski zapisnik.

Prema njegovim proračunima u tom logoru stradalo je milijun i 760 tisuća ljudi.

 - Kada u prostoriju uđe 2000 ljudi, vrata se zatvaraju. Zatim slijedi kratka pauza, tijekom koje stražari čekaju da temperatura u komori dovoljno naraste. Onda se stražari s gas - maskama popnu na krov i kroz otvore iz limenki istresu otrov u obliku praha odnosno mješavinu cijanida koja se pod određenom temperaturom pretvara u plin. Nakon tri minute su svi u prostoriji mrtvi. Tada se otvaraju vrata i drugi zarobljenici imaju zadatak da iznesu leševe i odvezu ih do mjesta gdje će ti posmrtni ostaci biti spaljeni - ispričao je Vrba.

Sakrili se među leševe

Vrba i Wetzler su uspjeli pobjeći iz logora smrt tri dana krijući se među leševima. Uputili su  se za Slovačku, a putem su im utočište pružali poljski seljaci. Nakon što je uspješno poslao svoj izvještaj, Vrba se 1944. pridružio partizanima. Za svoje zasluge u borbama na kraju rata dobio je čehoslovački Orden za hrabrost. 

Nakon rata, završio je studij kemije i biologije na Karlovom sveučilištu u Pragu. Kasnije je živio u Velikoj Britaniji, a radio je i kao profesor farmakologije na Univerzitetu Britanska Kolumbija. Umro je prije deset godina u 82. godini života.