Čaša vode iz Rastoka je najbolja. Ja je pijem cijeli život i ništa mi nije, govori nam Renato Holjevac (49) dok ulijeva tekućinu u čašu ispod mosta u svom dvorištu. To je prvo čime nas je ponudio kad smo ga posjetili u Rastokama, gdje mu slapovi Slunjčice presijecaju kuću. Tu živi sa suprugom Anom (39) te sinovima Vitom (9) i Lukasom (6).
POGLEDAJTE VIDEO:
- Govore da voda nema boju, ali ovdje u Rastokama kažu da ima boju, okus, miris. Ima sve - rekao nam je na početku. Čaša hladne vode od otprilike 12 stupnjeva na ljetni sušni dan dobro nas je trgnula, ali nas je pogled s njegova trijema ponovno ošamutio. Prizor vode koja se prelijeva u mnoštvo manjih i većih slapova, kaskada, brzaca i jezera Holjevcima je svakodnevica.
- Čovjek se navikne na zvuk vode. Čak i turisti koji dođu gledaju malo čudno, ali onda kad prespavaju, kažu da nikad u životu nisu bolje spavali. Kada dođu obitelji s malim bebama, ne mogu ih uspavati nikako, onda dođu ovamo i beba zaspi za sekundu. Imali smo i Nizozemca koji je pisao knjigu četiri godine. Tu je dvije noći na laptopu pisao i došao mi je treći dan, grlio me i ljubio jer je knjigu koju je pisao četiri godine završio u dva dana. Znači da mu je pasao taj mir - rekao je ponosno. Turisti u njegovu apartmanu Slap na početku Rastoka najčešće ostaju jednu noć, ali ima i onih koji se zadrže i nekoliko dana. Dolaze pretežito ljeti, zima je slabija, osim, primjerice, za Novu godinu, kad zna imati po nekoliko upita za smještaj. Iako im je more blizu, kupaju se u Rastokama, Korani i Mrežnici.
- Kad vide da slap siječe kuću, gosti su oduševljeni, vrište, ljube me, grle me. Nisu to nikad u životu vidjeli i iznenađeni su. Kažu da su slike lijepe ali kada dođu, kažu da je to fantastika - govori nam. Na pitanje kakav je život na rijeci Renato ne razmišlja ni sekunde.
- Ovdje je lijepo živjeti, nema stresa, nema pritiska. Nije kao u Zagrebu, u većim gradovima. Radi se i živi se nekako normalno. Još da imamo neku privatnu firmu koja bi zaposlila više ljudi, ali živjeti je prekrasno - kaže. Govori nam kako mu je djetinjstvo bilo uzbudljivo, baš kao i njegovim sinovima, koje ipak ponekad mora tjerati iz kuće jer previše sjede za računalom. No, nije uvijek bilo bajno, kaže nam. Nudili su mu čak milijun i pol eura za kuću, ali je odbio. Ni sam ne zna je li to bila pametna odluka jer, kaže, sve na kraju krajeva ima svoju cijena.
- Ako moja djece žele ostati tu kad odrastu, neka ostanu, ako ne, dobro – rekao je. Naravno, bilo bi mu drago jer njegova obitelj ovdje živi 300 godina.