Iduće godine na svim će ustima važnih hrvatskih političara biti isto pitanje: “Biti ili ne biti”. Svi će, naime, morati, izravno ili sa svojim strankama, sudjelovati na nekim izborima na kojima će im narod pokazati palac gore ili palac dolje (had, politička mirovina ili u najboljem slučaju vječna stagnacija). Najveći ulog na kocku stavit će Andrej Plenković. Umjesto odlaska u Bruxelles, do kojega nije došlo stjecajem raznih okolnosti, on će pokušati nemoguće, zabiti politički “hat trick”. HDZ nikad dosad nije 12 godina u kontinuitetu vladao zemljom - upitno je bi li to mogli i s pokojnim Tuđmanom čak i da prvi predsjednik 1999. nije umro. Danas HDZ-u ankete pokazuju jedan od onih rejtinga kakve su uživali na vrhuncima. Plenković se, dakle, može nadati pobjedi - no ona će - u najboljem slučaju - biti relativna. Na zadnjim izborima 2020. godine osvojio je impresivnih 66 mandata, s 37 posto glasova. Taj će uspjeh vrlo teško postići sljedeće godine, premda to nije isključeno (ankete im daju oko 30 posto glasova). Dobiju li opet 66 mandata, uz gotovo zajamčenih osam manjinaca, trebaju im samo još tri zastupnika - i eto “mogu što hoću”. No što ako dobije 55 mandata ili neku sličnu brojku? E, tad će biti u nebranom grožđu. Tad će uz manjince morati uzeti neku od većih stranaka desnice, ali niti desnica hoće s manjinama niti su manjine oduševljene desnicom.