U svojoj kuli bjelokosnoj Andrej Plenković ovih dana otvara šampanjac i ubacuje kokice u širom nasmiješena usta, dok zlurado promatra raspad SDP-a i koprcanje Možemo!, dvoje najvećih konkurenata na političkoj sceni.
Možda i jedinih.
Nakon što se ljetos riješio Domovinskog pokreta, koji je nedostojanstveno implodirao, Plenković sada uživa u problemima i urušavanju stranaka s druge strane političke barikade.
U zemlji slijepih i jednooki čovjek može biti kralj. A Plenković i HDZ nakon svega ovoga mogu računati da će još dugo dominirati političkom scenom koja se polako pretvara u pustinju.
Država bez opozicije i vlast bez alternative nude Hrvatskoj mračnu perspektivu.
Ali što Plenković sad tu može?
Bombaši i minsko polje
Miroslav Škoro, inače bivši HDZ-ovac, detonirao je samoubilački prsluk usred Domovinskog pokreta, stranke koja je trebala srušiti Plenkovića i kontrolirati HDZ. A ta stranka još nije izabrala novog predsjednika, dok sve ide prema tome da će to biti Ivan Penava, opet bivši HDZ-ovac.
Možemo! poput slijepca na minskom polju već danima tumara od jedne kadrovske afere do druge. Nije se još stišala bura u Zagrebačkom holdingu iz kojeg cure insajderska svjedočanstva Nikole Vukovića i sinoć Ante Samodola, koji govore o "sekti" i "dječjem vrtiću", a birači i simpatizeri šokirani su izborom Darka Richtera, konzervativca, kandidata Domovinskog pokreta i člana Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, na mjesto ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak.
Tragično nesnalaženje, kompromitiranje i slučajevi koji nagrizaju pozlatu platforme koja u anketama postaje druga najjača opcija nakon HDZ-a.
A tu je i SDP.
Samoubijanje SDP-a
Peđa Grbin sinoć je izbacio iz stranke Davora Bernardića i još grupu istaknutih saborskih zastupnika, podijelivši ostalima opomene, kao da su pučkoškolci, za danas je najavio raspuštanje Kluba zastupnika i osnivanje novog, čime je nastavljeno samouništavanje stranke koja je prije samo šest godina još obnašala vlast.
HDZ tu čak ne mora ništa raditi. Konkurencija ubija samu sebe.
A Plenković može raditi što hoće. Jer ga nitko ne može zaustaviti.
Ne može to ni oporba na političkoj sceni, a ni oporba u HDZ-u koji je počišćen, pokoren i eutanaziran.
Sve se oko HDZ-a ruši, i to ne samo na političkoj sceni. Oko HDZ-a se ruši država, ali nitko ne može ništa učiniti oko toga.
Jer nikoga više pored HDZ-a neće ni biti.
Zamislite, HDZ nije tema
HDZ danas čak više nije tema. Dok Plenković i njegovi ministri prodaju u javnosti spin o velikim uspjesima, o napretku i velikim koracima kojima Hrvatska juriša u bolju budućnost, njegova konkurencija prodaje javnosti ratove, sukobe, podvale, probleme, razočaranje, izdaju birača, iznevjerena očekivanja.
Možemo! se davi u zagrebačkom blatu u kojem se valja s kadrovskim promašajima, među kojima je nova vlast u metropoli uspjela iskopati osobu koja se na Facebooku obračunava s komunistima i objavljuje vjerovanje u Posljednji sud. A eto, iščeznuo je i famozni Eliot Ness.
U SDP-u se međusobno dave zavađene frakcije koje ratuju godinama, a sada je Peđa Grbin pokrenuo čistku koja ide prema konačnom i zapravo dugo očekivanom raskolu.
Dok Domovinski pokret ide prema nestanku.
Tri slijepa miša
To su tri stranke koje su donedavno prijetile HDZ-u u anketama, tri opcije koje su se izmjenjivale u poretku iza vodećeg HDZ-a, a sada se natječu koja će se prije - i više - samouništiti.
SDP koristi period bez izbora da se obračunaju međusobno, a realno je postaviti pitanje kakav će to SDP uopće izaći na izbore za tri godine. Možemo! najnovijim aferama ubija ono na čemu su eksponencijalno narasli, a to je nada da postoji nova politička opcija koja može donijeti promjene. I mogli bi se pretvoriti u ljevičarsku verziju Mosta.
Javnost s gađenjem promatra rasap političkih opcija i alternativa, dok HDZ proporcionalno pojačava stisak nad Hrvatskom. A u Banskim dvorima začuo se novi prasak. Andrej Plenković upravo je otvorio novu bocu šampanjca.