Posve očekivano i nimalo iznenađujuće, Andrej Plenković tvrdi kako je ipak njemu najteže.

"I u ljudskom, i političkom, i upravljačkom smislu", reče premijer jučer, izmjenjujući pred novinarima paćenički s prijetećim i ratobornim tonovima.

Međutim, nije li se Plenković već trebao naviknuti na ovo?

Osam godina je već na čelu stranke i Vlade koja konstantno producira afere i skandale, gubi ministre, državne tajnike, gradonačelnike i župane zbog korupcije, kriminala, obiteljskog nasilja, kriminalnih hobotnica i zločinačkih organizacija, zbog pohlepe i bahatosti, zbog prometnih nesreća, pogodovanja, namještanja... 

Popisu naprosto nema kraja.

I sad Plenković kaže da je njemu najteže, u ljudskom, političkom i upravljačkom smislu.

Osam predugih godina

Zbog toga valjda poduzima sve kako bi si pomogao: preko Ivana Turudića, preko lexa AP, preko napada na oporbu i na Zorana Milanovića, preko obračuna s europskim tužiteljima, medijima, novinarima...

Ali to traje već osam godina. Kako Plenković nije već razvio rezistenciju na taj virus? Kako nije stvorio imunitet? Kako se nije navikao na činjenicu da ima ovakvu stranku, ovakvu Vladu, ovakve ministre, ovakvu državu kojom HDZ drma već skoro trideset godina, pa je sad našao za shodno žaliti se javnosti i građanima i tražiti od njih razumijevanje, suosjećanje, možda i podršku.

Jučer je nepobjediv i savršen, danas je shrvan i pogažen.

Čvršći mehanizam

"Reagirali smo čim smo shvatili što se dogodilo", kazao je Plenković, "a sada ćemo napraviti poteze da pregledamo ovo u prošlosti, ali i za budućnost, imat ćemo čvršći kontrolni mehanizam".

Je li to neka surova šala? Je li ovo 2016. godina kad je naivni i nevini Plenković prvi puta stradao pod gusjenicama HDZ-ove brutalne korupcije? Njemu je sad najteže?

Što je s građanima i pacijentima? S ravnateljima bolnica koji su odbili mito i morali dati ostavku? S biračima koji su glasali protiv upravo ovakve vlasti, a sada gledaju premijera kako im u lice prosipa patetiku i govori da je njemu najteže?

On je žrtva zavjere, Beroša, EPPO-a, medija, HDZ-a, okolnosti i sudbine. 

Kako mu se može pomoći?

"Ne glasajte za nas"

Možda bi Plenković mogao zamoliti svoje birače da ne glasaju više za HDZ. Ali kako će onda funkcionirati interesna, pupčana, simbiotska veza HDZ-ovih obitelji i vladajuće stranke?

Možda bi mogao reći saborskim žetončićima da ne podržavaju više njegovu Vladu. Ali kako će onda žetončići opstati?

Možda bi mogao zamoliti HDZ-ovce da ne kradu njemu iza leđa ili pred nosom. Ali zašto bi ga onda ti HDZ-ovci trpjeli na čelu stranke? Izabrat će si nekog novog.

Možda bi mogao zamoliti europske tužitelje da ne rade posao Uskoka i DORH-a. Ali, eto, tu se njega ništa ne pita.

I zato mu je najteže. Jer postoji institucija koju ne može kontrolirati, kojom ne može upravljati i kojoj ne može naređivati.

Turudiću je najteže

Činjenica je da mu i Turudić želi olakšati život, pa uhićuje one HDZ-ovce koji su neposredno prije toga podnijeli ostavku, pa uhićuje ministra prije nego što ga uhiti EPPO, i to po blažoj kvalifikaciji, pa sada progoni one koji daju informacije iz istrage u javnost.

Ako je Plenkoviću najteže, kako je tek Turudiću? On tek mora začepiti sve HDZ-ove rupe, a ima samo deset prstiju.

Plenković sada najavljuje uvođenje mehanizama kojima će spriječiti svoje HDZ-ovce da kradu. Nakon što je prethodno uveo zakonske mehanizme i kadrovske promjene kojima će spriječiti da se ta krađa otkrije i publicira.

Gdje je bio svih ovih godina?

Napokon, ima jedno rješenje kako bi se Plenkoviću olakšalo, "u ljudskom, političkom i upravljačkom smislu": naprosto bi ga trebalo smijeniti.

Da više ne traži od nas da ga žalimo, nakon što je uporno tražio da mu se divimo.