Andrej Plenković je bojkotirao, a onda i sabotirao Antikorupcijsko vijeće.

Tako što  je nahuškao Hrvoja Zekanovića da napravi kaos, da vrijeđa zastupnike i svjedoke, zasipa okupljene uvredama, nabacuje se provokacijama, pa čak i da uleti u fizički obračun.

Uglavnom, učinio je sve da Zekanović postane vijest. 

Umjesto da vijest postane bivši član Uprave Ine Davor Mayer koji je zaključio da Hrvatska nema kontrolu nad sektorom nafte od 2009. godine te da "Mađarska upravlja strateškim interesom Republike Hrvatske", a onda naglasio kako im je prilikom gašenja rafinerije Sisak sugerirano da "vode računa o tome da Hrvatska treba dobiti podršku za ulazak u Schengen i OECD".

Svejedno, glavna vijest postao je fizički obračun Hrvoja Zekanovića, unajmljenog revolveraša HDZ-a, i zastupnika Mosta Mire Bulja, a ne svjedočenje koje dobrim dijelom potvrđuje ono što oporba uporno ponavlja, da je HDZ proteklih godina izdao hrvatske strateške interese u Ini.

Zaradio je plaću

Mora se priznati da je Zekanović zdušno pristupio zadatku sabotiranja Antikorupcijskog vijeća. Vrijeđao je zastupnike, sipao uvrede, upadao u riječ svjedoku, pokazivao srednji prst Nini Raspudiću. 

Uglavnom, zaradio je plaću.

I dok je Zekanović s jedne strane, poput Tasmanijske nemani iz starog crtanog filma, rušeći i rasturajući sve oko sebe obavljao prljavi posao za HDZ, premijer Andrej Plenković podnosio je Izvješće o radu Vlade u polupraznoj sabornici, gdje je za oporbu ustvrdio da je njezin "konkretan doprinos građanima, gospodarstvu i društvu doslovno ravan nuli".

Kao da to nisu realni dosezi oporbe. Zato što je oporba.

I kao da ta ista oporba nije pokušavala dati konkretan doprinos građanima, gospodarstvu i društvu na sjednici Antikorupcijskog vijeća, raspravljajući o gašenju sisačke rafinerije i problemima u Ini.

Što je Plenković bojkotirao.

Ali ovo je trenutni doseg HDZ-a.

Europski snob

Premijer Plenković predstavlja se kao spasitelj Hrvatske, kao pristojan, uglađen europejski političar koji je posvećen samo boljitku države i građana, koji nema veze s korupcijom i aferama, te koji snobovski frkće nosom na verbalne i druge ispade oporbe. Dok istodobno njegova stranka plasira montirane video klipove o oporbenjacima kao ruskim agentima i huška Zekanovića na oporbene zastupnike u Antikorupcijskom vijeću.

Plenković ne želi prljati ruke. Za to mu služi Zekanović.

Ali Plenković se, tako uzvišen i uspravan, ne želi ni pojaviti na Antikorupcijskom vijeću. 

Lakše je izdaleka, u mraku interneta i preko unajmljenih provokatora sabotirati oporbene inicijative. Dok on drži gard uglađenog europejca. I kritizira oporbu što ne doprinosi građanima i društvu.

Višestruka blamaža

Ne zna se, dakle, u čemu se Plenković jučer više blamirao.

U tome što je kritizirao oporbu zato što je oporba, zato što je bojkotirao oporbenu raspravu o nacionalnom problemu u Ini ili zbog toga što je nahuškao Zekanovića da rasturi to saslušanje.

Nije to bio baš najblistaviji trenutak Andreja Plenkovića.

Dok premijer i njegova stranka polako upadaju u politički mrak.