Andrej Plenković javno se prije mjesec dana na sjednici Vlade pohvalio sporazumom s Katoličkom ckrvom o rekonstrukciji Dinamova stadiona i izgradnji deset crkava u Zagrebu, "na zadovoljstvo brojnih vjernika".

Ipak, nije se javno pohvalio sporazumom s Katoličkom crkvom o utvrđivanju sljedništva pravnih osoba Katoličke crkve u Hrvatskoj, kojeg je Vlada prihvatila 30. studenog, potpisala 14. prosinca, a Narodne novine objavile 21. prosinca prošle godine.

"Kakva je to Vlada, kakav je to premijer, kakvi su to ministri koji potpisuju konspirativne ugovore na štetu svoje zemlje i svojih građana", upitala se ovoga tjedna zastupnica Anka Mrak Taritaš. 

Zašto se Plenković u jednoj situaciji hvalio sporazumom sa Crkvom, a u drugoj situaciji prešutio ono što bi se moglo nazvati "konspirativnim ugovorom"?

Nitko ne osporava Crkvu

Mrak Taritaš upozorila je kako taj sporazum omogućava Katoličkoj crkvi da "nitko ne može osporavati ni jednu njezinu tvrdnju o tome što je crkvena imovina, koliko je ima i što je država sve dužna vratiti". 

U članku 3. tog Sporazuma stoji da se "pitanja osnivanja, kontinuiteta postojanja, pravnog sljedništva, nadležnosti, aktivnosti, područja djelovanja, ovlaštenja za zastupanje, ovlaštenja za korištenje crkvene imovine i sva statusna pitanja glede pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj prosuđuju isključivo prema kanonskom pravu".

Navodi se da je  u tim pitanjima "mjerodavna crkvena vlast Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj potpuno neovisna i samostalna od državnih, javnih i drugih tijela te ostalih čimbenika koji ne pripadaju pravnom poretku Katoličke Crkve". Kao i da je "za pitanja iz ovoga članka isključivo mjerodavno opće i partikularno kanonsko pravo".

Možda je sada jasno zašto se Plenković time nije javno hvalio.

Ali je zato tim sporazumom osigurao podršku Crkve u superizbornoj godini, baš kao što je to bila ustaljena praksa od ranih devedesetih.

Šutnja je zlato

Katolička crkva ostavila je Plenkovića i njegovu Vladu na miru još od Istanbulske konvencije, kad je predsjednik HDZ-a slomio klerikarnu i konzervativnu struju u stranci, njezina šutnja bila je glasnija od svega što je Kaptol trebao i mogao reći o karakteru i posljedicama Plenkovićeve vladavine.

A Katolička crkva zna zašto šuti. Jer šutnja je za nju u ovom slučaju zlato.

Plenković je, dakle, na ulasku u izbornu godinu uspio kupiti koga god je stigao: od državnih službenika i sindikata, preko umirovljenika i radnika, do Katoličke crkve.

Međutim, dok se hvalio izgradnjom ili rekonstrukcijom deset crkava u zagrebačkim kvartovima koje je čak na sjednici Vlade detaljno pobrojao, kako bi njihovi stanovnici znali za koga trebaju glasati, prešutio je sporazum kojim, kako reče Mrak Taritaš, "Crkvi osigurava da nitko ne može osporavati njezinu imovinu".

Predajemo imovinu

"To, kad je imovina u pitanju, znači da je odsad pa zauvijek crkvena imovina ono što Crkva kaže da je i da država to bespogovorno priznaje na temelju potvrde koju je izdala crkvena vlast", naglasila je saborska zastupnica. "Od sada pa zauvijek Crkva može doslovno, ako to želi, izmišljati što je njezina imovina i naša će država bez pogovora svu tu imovinu predati".

To nije baš nešto čime bi se premijer mogao hvaliti pred izbore, zar ne?

Katolička crkva oduvijek je bila saveznik HDZ-a, a sada je to više nego ikada prije. Biskupi, inače tako glasni i blagoglagoljivi kad je na vlasti bila SDP-ova koalicija, kad je trebalo napadati "nenarodnu vlast" i prozivati vladajuće zbog ideologije i politike, godinama šute na afere i skandale Plenkovićeve vlade i stranke.

To im se sada dobrim vratilo.

Plenkijev očaj

A to ujedno i svjedoči o Plenkovićevu očaju prije parlamentarnih i europskih izbora. Da neposredno prije ulaska u superizbornu godinu obećava gradnju novih crkava, a samoj Crkvi daje pravo da određuje što je njezina imovina, mimo hrvatskih institucija i zakona.

Koliko je to privlačno samim vjernicima na koje HDZ tradicionalno računa, Plenković očito dobro zna, s obzirom da je taj sporazum odlučio sačuvati u tajnosti. Bitno da je Katolička crkva sretna, ne moraju biti sretni njezini vjernici.

To je, uostalom, vjekovni zakon.

A bitno je da sretan bude HDZ. Hrvatska će se već nekako snaći.