U slučaju izbora glavnog državnog odvjetnika potrebno se odmaknuti i od imena i od teških riječi koje se lijepe na Ivana Turudića. I to kako bi se i shvatilo koliko je njegov izbor problematičan. Ako se maknemo od samog imena, ključna stvar koju državni odvjetnik mora imati je povjerenje. I to vanjsko i unutarnje. Ako ga nema, onda sigurno neće raditi svoj posao kako treba. Neće moći štititi državne i javne interese, a žestoko se nepristrano i po zakonu obračunati s kriminalom i korupcijom. Po volji HDZ-a, na čelo DORH-a dolazi čovjek koji definitivno nema unutarnje povjerenje onih kojima bi trebao biti nadređen. Iako ne smiju javno istupati, neki se otvoreno boje da će raditi politički pristrano te neće moći odvojiti svoje prijateljstvo s mnogima na optužnicama. Još je gore s nekim budućim istragama, pa čak smatraju da će od svog šefa morati skrivati informacije. Shizofrena je to situacija, koja u konačnici sigurno neće dovesti do efikasnijeg i boljeg rada, nego do razmirica, svađa, pa možda čak i podmetanja. Ukratko, bavit će se više samim sobom nego onim što im je posao.