Najprije platimo režije, struju i vodu, a hranu samo ako nešto novca ostane. U protivnom idemo u Centar za socijalnu skrb. Najteže je djeci pogledati u oči i reći da hrane nema.

To je samo jedno od potresnih svjedočanstva siromašnih obitelji iz Hrvatske koje svakog mjeseca jedva spajaju kraj s krajem, a kojima Vlada uporno okreće leđa. S njima su, u projektu “Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštvom u Hrvatskoj”, razgovarali stručnjaci s Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji su projekt provodili posljednjih 15 mjeseci.

- Imam četvero djece i često među njima dolazi do sukoba ako jednome dam džeparac a drugom ne. Onda svima dam po 20 ili 30 kn, a sebi zato taj mjesec ne kupim lijekove - iskrena je majka iz Zagreba. Obitelji koje primaju socijalnu pomoć i koje su na rubu preživljavanja progovorile su, za dobrobit projekta, i o sustavu te pravilima koja, prema njihovu mišljenju, nemaju smisla.

- Ako primate socijalnu pomoć, a uz to radite još neki posao, možete izgubiti sva prava. Recimo, ja sam susjedi kopala vrt i to sam rekla svojoj socijalnoj radnici, koja me upozorila da to više ne radim jer ću izgubiti socijalnu pomoć - kazala je žena iz okolice Siska. Drugoj obitelji socijalnu pomoć su ukinuli jer su vlasnici automobila iz 1993. godine.

Troškovi života sve veći

- Auto je u vrlo lošem stanju i ne vrijedi više od 5000 kuna, no zbog toga ja više nemam pravo na socijalnu pomoć - rekli su ogorčeno. Mnogi se žale jer je visina socijalne pomoći ista zadnjih deset godina, kao i dječji doplatak, bez obzira na životne troškove, koji su svakog dana sve veći.

- Lako je od nekoga posuditi novac, bilo to 100 ili 200 kuna, ali teško je vratiti. Ako ne možeš vratiti, sram te drugoga pogledati u oči - iskreno je rekla žena iz Čakovca koju su također anketirali. Ona gospođa iz okolice Siska tvrdi da se nekako uspijeva snaći.

- Ja kupujem za kuću koliko mogu. Otac mi pomaže u plaćanju režija, a sestre, koje su se odselile u Irsku, zovem ako nam stvarno zagusti - rekla je. Istraživanje pokazuje da velika većina ispitanika ne bi mogla preživjeti bez pomoći rodbine i obitelji, od kojih uzimaju hranu, a ponekad posuđuju novac.

- Moj tata ima vrt, pa mi šalje hranu, a jedna bivša kolegica me jednom tjedno pozove na ručak i to mi je velika pomoć - tvrdi žena iz Karlovca kojoj je sustav, dodaje, okrenuo leđa.

A drugu je zanimalo kako to da samci i obitelji s više djece dobivaju količinski jednaku pomoć od Crvenoga križa.

- Išla sam u Crveni križ s prijateljicom. Ona živi sama, a ja imam petero djece. Dobile smo isti paket, dakle litru ulja, šećer, brašno, kalodont, sol i tijesto za juhu. Kako je to moguće - pita se žena.

Sustav vapi za promjenama

Na Ekonomskom institutu u Zagrebu govore da je cilj projekta bio utvrditi koji su najvažniji trendovi i uzroci rizika od siromaštva djece u Hrvatskoj, ali i kako javne politike, uključujući one socijalnih i drugih dohodovnih naknada, utječu na stope siromaštva u različitim tipovima obitelji. Utvrđivali su i koje su najvažnije strategije nošenja sa siromaštvom te na koji se način koristi raspoloživi novac i kako se raspoređuje unutar različitih tipova kućanstava. Zadatak im je bio i utvrditi što treba unaprijediti kako bi se rizik od siromaštva djece u Hrvatskoj smanjio.

- Istraživanje koje smo proveli od prosinca 2015. pa do ožujka ove godine pokazuje da Hrvatska ima problem kad je riječ o siromaštvu u djece, pogotovo u onoj skupini djece koja godinama žive u obiteljima s niskim primanjima. Najveći rizik za siromaštvo utvrdili smo u obiteljima s više djece, potom u obiteljima čiji roditelji nisu visoko obrazovani, kao i u onih koji žive na selu - rekao je dr. sc. Paul Stubbs, voditelj projekta, dodajući da se takve obitelji u većini slučajeva oslanjaju na socijalnu pomoć i dječji doplatak.

Zbog neimaštine i neplaćanja računa te obitelji vrlo često riskiraju da im isključe struju, vodu, plin...

65,7 posto ispitanih obitelji reklo je da u proteklih 12 mjeseci nije na vrijeme moglo platiti režije

58% Električna energija je ono što ispitanicima najčešće isključuju zbog neplaćanja mjesečnih računa

831 Gotovo 74 posto ispitane djece u istraživanju se izjasnilo da živi prosječno, kao i većina drugih ljudi. No dohodak po članu njihova kućanstva, prema podacima istraživanja, iznosi u prosjeku 831 kunu mjesečno...

28,3% Školske djece reklo je kako uopće nema mjesto za učenje i pisanje zadaće u kući...

32% Toliko se siromašne djece, u pravilu, prijateljima srami pokazati u kakvim uvjetima živi

68,1% Obitelji izjasnilo se da novac posuđuje, bilo od obitelji i rodbine bilo od prijatelja...

43,5% Roditelja koji žive u većim naseljima govori kako gladuju radi zadovoljenja potreba djece

60 Stopa dugotrajnog siromaštva djece u nas, u odnosu na EU, viša je 60%

99 U istraživanju su anketirali, uz pristanak roditelja i djeteta, ukupno 99 djece u dobi od 13 do 17 god.

27% Roditelja tvrdi kako njihova djeca moraju početi zarađivati što prije i tako pridonositi kućanstvu

207 U istraživanju je sudjelovalo ukupno 207 kućanstava s djecom mlađom od 18 godina

39 Prosječna dob roditelja koji su sudjelovali u ispitivanju bila je 39,6 godina...

71% U istraživanju je sudjelovalo ukupno 207 kućanstava s djecom mlađom od 18 godina

‘Da nema djedova i baka, ne znam kako bismo preživjeli...’

Djeci vrlo često ne mogu osigurati osnovne životne potrebe, uključujući one koje su nužne da bi se dijete moglo socijalizirati i ići u korak s vršnjacima. Nismo u mogućnosti svu svoju djecu upisati u vrtić jer su ti troškovi jednostavno preveliki, požalili su se roditelji. Da im nema djedova i baka, koji uskaču koliko mogu, obitelj ne zna kako bi preživjela.

Siromašne vršnjaci izoliraju

- Pomoć bližnjih članova obitelji, rodbine i prijatelja, pokazala je anket, učinkovitija je od pomoći institucija - rekao je Stubbs istaknuvši kako djeci koja žive u siromašnom okruženju prijeti opasnost da ih vršnjaci izoliraju iz društva i da u školi postižu slabije rezultate samo zato što nemaju potrebne knjige, mirno mjesto na kojemu mogu učiti ili računalo, koje se danas smatra nužnim.

- Zaključili smo kako je nužno poboljšati i ojačati sustav u smislu da nadarena djeca iz siromašnih obitelji lakše dođu do učeničkih ili studentskih stipendija. Također, nužno je obiteljima osigurati pomoć u obliku bonova za plaćanje računa i takav oblik pomoći trebao bi biti dugoročno razrađen - smatra Stubbs i dodaje kako je našem socijalnom sustavu potrebna hitna promjena. Osim toga, tvrdi kako bi trebali postojati i fondovi za iznenadne troškove, primjerice za plaćanje školskih izleta kao i grupe za podršku, razmjenu informacija i strategija, jer je mnogo ljudi u potrebi a koji ne znaju na što sve imaju pravo i kako to pravo ostvariti.

Dok Vlada raspravlja što bi i kako mogla učiniti, Sanja Bijonda osnovala je humanitarnu udrugu Portal dobrote, u kojoj ljudi neovisno o društvenom statusu pomažu onim članovima društva kojima je pomoć najpotrebnija. Nakon što su 24sata u ožujku 2014. počela upozoravati na to da u hrvatskim školama ima mnoštvo djece koja gladuju jer nemaju novca za topli obrok ili marendu, Bijonda je pokrenula projekt “Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno”.

- Podaci kojima raspolažemo pokazuju da trenutačno 23.000 djece prima besplatni topli obrok i to je velik uspjeh - kaže Bijonda te dodaje kako Portal dobrote nije stao na tom projektu. Pokrenuo je i projekt “Kruh za poslije”.

Sve je više onih koji nemaju

- Na godišnjoj razini, zahvaljujući tom projektu, podijeli se 25.000 komada kruha. Time smo ljudima htjeli vratiti dostojanstvo kako kruh ne bi tražili u kontejnerima - dodala je Bijonda. Osim toga prošle su zime pokrenuli projekt “Jakna za drugoga”. Ljudi su staru zimsku jaknu mogli ostaviti onima kojima je potrebno.

- Nisu dolazili samo beskućnici nego i umirovljenici te ljudi koji su ostali bez poslova - zaključila je.