Plan, poznat kao 'Sedam dana do Rajne', je bio povod vojnih vježbi 1979. godine na kojima je simulirano napadanje 25 ciljeva na poljskom teritoriju, prenosi RT. Prema mišljenju američkog lista The National Interest, legenda o obrani je bila samo paravan koja je trebala sakriti pravu prirodu mogućeg konflikta - iznenadnog i munjevitog udara SSSR-a na NATO.

NATO je bio spreman za upotrebu nuklearnog oružja, ali ga nije htio koristiti već su planirali ratovanje konvencionalnim oružjem. Varšavski pakt je s druge strane smatrao da je upotreba nuklearnog oružja neizbježna i planirali su ga iskoristiti od samog početka. Prema mišljenju autora članka iz američkog časopisa, ta razlika je davala Varšavskom paktu ključne strateške prednosti nad NATO-om.

Uništili bi luke kako bi spriječili slanje potpore

Kako se navodi u tekstu, prema planu sovjetske nuklearne snage trebale su uništiti Hamburg, Düsseldorf, Köln, Frankfurt, Stuttgart, München i glavni grad Zapadne Njemačke Bonn, kao i likvidirati sjedište NATO-a u Bruxellesu i belgijsku luku Antwerpen kako bi spriječili slanje potpore iz Velike Britanije i Sjeverne Amerike.

U planu "Sedam dana do Rajne" predviđeno je pretvaranje Poljske u radioaktivnu zonu što bi Sovjetski Savez odvojilo od njegovih trupa u Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj. One bi zajedno s vojskama Istočne Njemačke, Čehoslovačke i Mađarske bile dovoljne za ofenzivu. Teoretski, poljske snage su se mogle iskoristiti, ali se 1979. godine pojavila sumnja u poljsku političku pouzdanost. 

U slučaju iznenadnog napada, kopnene trupe bi bile najvažnije

"Koplje" usmjereno u srce NATO-a bi bila Grupa Sovjetskih Snaga u Njemačkoj (GSFG) koje se sastoji od pet vojski, svaka s tri ili četiri tenka i "mehaniziranim'' pješaštvom.

Na sjeveru, sovjetska i istočnonjemačka vojna snaga koja su se sastojale od sedam tenkovskih divizija i pet vojnih pješačkih divizija. Istočnonjemačka Nacionalna Narodna Vojska, koja se smatrala najboljom vojskom od ne-sovjetskih snaga, pridonijela bi s dvije tenkovske i četiri mehanizirane pješačke divizije.

Kombinacijom svih tih sjevernih snaga dobili bi 18 divizija, artiljeriju, vojne snage i specijalne snage. Tom vojskom bi srušili danske, nizozemske, zapadnonjemačke, britanske i belgijske snage. Bitka bi se odvijala na takozvanoj "Sjevernonjemačkoj nizini". Smatrali su da bi tako najbrže slomili najviše NATO-vih zemalja. Za rezervu bi imali OMG (Operational Maneuvr Group), sovjetske snage koje bi se sakrile duboko iza neprijateljskih linija, i sravnile sa zemljom NATO-ve snage nakon što bi prešli granice.

U Južnoj Njemačkoj bi to "koplje" bilo Sovjetska 8. gardijska brigada i tenkovske snage. Sovjetske centralne snage koje su bile bazirane u Čehoslovačkoj dodale bi još dva tenka i tri pješačke divizije, a Čehoslovačka vojska bi dodala još tri tenka i tri pješačke divizije. Južne snage su se sastojale od 19 divizija koje bi napale najkraćom rutom preko rijeke Rajne. Tamo bi ih dočekalo deset najboljih zapadnonjemačkih i američkih divizija, ali brdoviti teren ne bi bio najpovoljniji za napadača.

U međuvremenu bi sovjetske zračne snage okupirale mostove na Rajni

Ciljali bi i zračne luke, vojne stožere i sjedišta. Sovjetske zračne snage bi također ciljale i NATO-va spremišta nuklearnog oružja i pokušali ih neutralizirati i onesposobiti bombe prije nego ih NATO može iskoristiti.

Na moru, sovjetska mornarica bi odmah išla u ofenzivu i pokušala blokirati pomorsku liniju Sjeverne Amerike ka Europi. Sovjetska mornarica bi također odmah pokušala uništiti američke nosače zrakoplova koji su bili ogromna opasnost jer su prenosili zrakoplove s nuklearnim oružjem. Najvažniji cilj bi im bio zaštititi svoje balističke rakete u podmornicama koje su skrivali u Barentsovom moru jer bi im one sačuvale stratešku prednost protiv Amerike.

Avijacija Varšavskog pakta bi u ovom kratkom sedmodnevnom ratu morala izvršiti napade na lidere NATO-a jer bi u tom slučaju NATO-ve zračne snage bez vodstva bile potpuno izgubljene i neorganizirane.

Autori zaključuju da bi u slučaju iznenadnog napada kopnene trupe bile najvažnije oružane snage i da bi bile u stanju uništiti NATO zajedno s njegovim zrakoplovnim bazama i vojnim pomorskim objektima. Također, NATO bi izvjesno izgubio rat, s obzirom na to da je njegova doktrina tada predviđala postepeni prelazak na nuklearno oružje dok ga je Sovjetski Savez planirao upotrijebiti već prvog dana.

- Vjerojatnost Trećeg svjetskog rata u Europi je uvijek bila mala, ali je opasnost ipak postajala. Znamo da bi u tom slučaju došlo do upotrebe nuklearnog oružja. Jedino pitanje je kolike razmjere bi imao takav nuklearni rat i da li bi u njemu ljudska civilizacija preživjela - zaključuje američki list.