Angelo Crisafulli godinama rukom ispisuje plakate za najave kulturnih i drugih događanja u gradu. On je gotovo zaštitni znak Rovinja.
Express:: Koliko dugo ovo radite?
Od 1960. Dakle, pune 62 godine. Počeo sam kao gimnazijski učenik, u vrijeme ljetnih praznika. Pomagao sam ocu koji je radio u kazalištu. Trebalo je obavijestiti ljude što se događa u gradu, pa je ispisivanje rukom bilo jedini način.
Express: Zašto ovo radite?
Ljubav je ostala i tako traje više od šest desetljeća, a u ova teška vremena to mi pomaže da lakše živim jer imam malu mirovinu. I dalje postoje oni koji vole najaviti događanje baš na ovakav način, pa naruče plakat i plate mi naknadu. Tako si, iako sam penzioner, mogu priuštiti da sjednem i popijem kavu ili biru.
Express: Razumiju li drugi vaše motive?
Sva dosadašnja iskustva pokazala su da razumiju i da im se sviđa. Ja nemam konkurenciju, jedini sam u Rovinju koji ovo radi. Ne znam radi li netko plakate na ovakav način i u drugim gradovima, ali ovdje sam sigurno jedini.
Express: Što vam je najveće zadovoljstvo u ovom što radite?
To je teško pitanje, iako bi najjednostavniji odgovor bio da ja to jednostavno volim. I kao što sam već rekao, pomaže mi jer imam malu mirovinu. Drago mi je kad netko u današnje vrijeme ne želi izrađivati plakate uz pomoć modernih tehnologija i angažira mene. Imam točno određene lokacije u centru grada na koje postavljam plakate. Nekad je narudžba za samo jedno događanje, a nekad ih bude i više, pa mi se poveća i opseg posla.
Express: Što vam je najveća frustracija u ovome što radite?
E to je dobro pitanje. Jer ima perioda kad prođe i mjesec ili više dana da nitko od mene ne naruči niti jedan plakat, a onda dođu periodi, kao ovaj sad u predbožićno vrijeme, kad svi hoće nešto i zatrpan sam poslom, obilaskom lokacija, postavljanjem plakata. Žena mi je kao tajnica, svaki plakat prekontrolira i upozori me treba li nešto ispraviti na njemu prije nego što dođe na javno mjesto.
Express: Mislite li da mijenjate svoju okolinu nabolje?
Ma ne mogu to sam ocijeniti. Do sada su me uvijek ljudi hvalili, a plakati posebno oduševe strance, koji se isprva začude kad vide nešto rukom pisano, a onda ih to doslovno zadivi. Da, mislim da na ovakav način vjerojatno približavam kulturu ljudima jer rukom pisani plakati mnogo više upadaju u oči i privlače pažnju. Ne bojim se tehnologije, uvijek će biti onih koji će više cijeniti ovo što ja radim.