Mate Uzinić, nadbiskup Riječke nadbiskupije, vjerojatno je prvi svećenik, a sigurno prvi visoki crkveni dostojanstvenik, koji je u javnosti pustio suzu za neke žrtve.
Bilo za žrtve ratnih zločina, bilo za žrtve obiteljskog zlostavljanja, bilo za žrtve nasilja. I naročito za žrtve seksualnog zlostavljanja u crkvenim redovima.
"Radi se o ukupno 13 dječaka u rasponu od 6 do 13 godina", objašnjavao je jučer Uzinić, dok mu se stisnulo grlo i zasuzilo oko tijekom obraćanja novinarima povodom otkrića pedofilskog skandala i zlostavljanja dječaka od strane svećenika i drugih osoba povezanih s riječkom Nadbiskupijom.
Bio je to značajan trenutak.
Značajniji za Katoličku crkvu, nego za samog Uzinića.
Hranić branio zlostavljača
Tim više ako se njegov jučerašnji istup usporedi s nedavnim istupom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića koji je birokratski hladno odaslao ispriku žrtvama svećenika-pedofila iz Sotina, ali i objasnio kako je pritom morao imati razumijevanja i za samog zlostavljača. "Da sam ga smijenio, srušio bi mu se svijet", kazao je tada Hranić, tumačeći kako optuženog svećenika nije maknuo iz župe jer je bio već prestar za seksualno zlostavljanje.
Nadbiskup Hranić rutinski se ispričao zbog svećenika pedofila. Nadbiskup Uzinić pustio je suzu za žrtve svećenika- pedofila.
Međutim, još uvijek nije jasno jesu li njegove suze bile rezervirane samo za žrtve zlostavljanja ili je makar neku od njih Uzinić pustio zbog sebe i svoje sudbine.
Tempirani istup
Naime, Uzinić je svoje obraćanje o pedofilskom skandalu tempirao dan prije izlaska tjednika Nacional u kojem je objavljeno svjedočenje Milana Špehara, svećenika koji je priznao svoje grijehe, uz naglasak da je biskup Uzinić dvije godine znao za pedofilske zločine njegovih svećenika, ali je to uporno prešućivao.
Je li onda Uzinić pustio suzu i zbog svojih grijeha? Ili zbog svoje sadašnje pozicije?
"Pomozite mi da svakog zlostavljača onemogućimo u daljnjim zločinima", zavapio je jučer Uzinić, poručujući da kao biskup nema mogućnost staviti zlostavljače u zatvor. "Ali mogu i hoću ih prokazati, oduzeti im službu i onemogućiti ih da kroz crkvene strukture i autoritet zlorabe povjerenje povjerenih im osoba, posebno obitelji i djece".
"Neću odustati od borbe na koliko god prepreka nailazio", poentirao je riječki nadbiskup.
I to je možda ključna rečenica.
Prepreke u Crkvi
Očito postoje prepreke u crkvenim krugovima za borbu protiv zlostavljanja djece. Ovo svjedočenje svećenika-pedofila neki tumače i kao udar na Uzinića, predstavnika liberalnije struje u Katoličkoj crkvi, kako bi ga se kompromitiralo i diskreditiralo u njegovoj borbi protiv zlostavljača. Jasno, pod uvjetom da ta borba uopće postoji.
I zato nije jasno je li Uzinić proplakao samo zbog tuđe ili dijelom i zbog vlastite muke.
Pored činjenice da je pustio suzu, što se od svećenika u javnosti nikada do sada nije moglo vidjeti, Uzinićev nastup bio je značajan i po činjenici da je javno zatražio pomoć u borbi protiv zlostavljača. Čiju pomoć? Medija, javnosti, građana, vjernika ili kolega svećenika i biskupa?
Ili možda obiteljaša, klerikalaca, samozvanih zaštitnika djece? Doduše, one nerođene.
Ključno priznanje
Biskup Uzinić priznao je da problem postoji, ali je priznao i da su razmjeri zlostavljanja "često i veći od onoga što se uspije istražiti", priznao je vlastitu nemoć da se s tim problemom nosi, kao što je priznao da postoje prepreke u rješavanju tog problema.
I zato je ovo povijesni istup nekog biskupa, neovisno o tome je li Uzinić proplakao radi sebe ili radi žrtve. Je li iskreno žalio žrtvu ili naprosto štitio sebe.
Jer nikada do sada nije neki visoki dostojanstvenik Katoličke crkve iznio toliko inkriminirajućih podataka o instituciji, o zlostavljanju, o nemoći i opstrukciji. Nakon ovoga ništa više u crkvenim redovima ne bi smjelo biti isto.
POGLEDAJTE VIDEO