Ja sam blag čovjek, tolerantan, imam puno razumijevanja za druge. Trebao bi biti nagrađen za svoja djela - rekao je Radovan Karadžić na samom početku iznošenja svoje obrane pred Haaškim sudom. Takvo mišljenje o sebi vjerojatno nije promijenio.
Ratni vođa bosanskih Srba danas će se suočiti s konačnim sudskim pravorijekom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija.
- Učinio sam sve u svojoj moći da izbjegnem rat. U potrazi za mirom, zaustavio sam našu vojsku mnogo puta kada su bili nadomak pobjede. Apsolutno nije istina da su Srbi 44 mjeseca bez razloga granatirali Sarajevo - tvrdio je na sudu Karadžić i isticao kako je umanjio patnje ljudi tijekom rata.
- Početak rata u Bosni nema nikakve veze sa mnom. Jedina stvar za koju bi mi se trebalo suditi je društvena i politička glupost, nevjerojatno povjerenje koje sam imao u ljude - kazao je tada Karadžić protiv kojeg je u srpnju 1995. , nakon genocida u Srebrenici, Haaški sud podigao optužnicu za ratne zločine.
Ratnik krvnik kao nadriliječenik
On je godinama bio neprikosnoveni politički autoritet među bosanskim Srbima, sve dok se s pozicije predsjednika Republike Srpske nije bio primoran povući 1995. pod pritiskom američke diplomacije. Zbog toga je Karadžić bio izostavljen iz pregovora koji su doveli do Daytonskog mirovnog sporazuma
Više od desetljeća skrivao se živeći kao najtraženiji bjegunac. Tijekom tih godina su ga "viđali" na mnogim mjestima. Neki su tvrdili da se krije po pravoslavnim samostanima, drugi da je u planinama na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.
Karadžić je najprije je živio u Republici Srpskoj, a onda se skrivao u Beogradu prerušen u egzotičnog doktora Dragana Dabića. Završio je tečaj parapsihologije i radio kao liječnik alternativne medicine. Fizički je bio neprepoznatljiv. 'Specijalist za prirodnu medicinu' bio je mršav s dugom bradom i naočalama i malo tko bi u njegovom neobičnom liku prepoznao nekadašnjeg velikog srpskog vođu.
Otac mu je bio četnik u II. svjetskom ratu
A ratni krvnik koji se na najgori mogući način odužio Sarajevu, gradu koji ga je stvorio i sve mu dao, rođen je 1945. u crnogorskom planinskom selu Petnjica.
Otac Vuko u Drugom svjetskom ratu bio je četnik kod poznatog četničkog vojvode Pavla Đurišića, a majka Jovanka nepismena seljanka koja je osim Radovana rodila još četvero djece.
Kako javlja portal Radiosarajevo.ba, odmah nakon Radovanovog rođenja, uhitili su njegovog oca. Priča prva kaže da su ga uhitili jer je bio četnik. Prema drugoj priči, navodno je silovao djevojčicu koja mu je bila rodica, a prema trećoj verziji, ubio je tu djevojčicu.
Ugledni sarajevski neuropsihijatar, rahmetli prim. mr. sc. dr. Senadin Ljubović, koji je sa haaškim optuženikom studirao te radio skoro dva desetljeća, svojevremeno je analizirao osobnost Radovana Karadžića. Kazao je kako su poremećaji, kakve ima Radovan, najčešće u vezi s nekim traumatskim događajima teške seksualne prirode u djetinjstvu.
Uglavnom, Radovanov otac Vuko je odrobijao pet godina, a, zbog sramote, čim je izašao iz zatvora pobjegli su iz Petnjica u Šavnik, a onda u Nikšić, gdje je Radovan završio osnovnu školu. U Sarajevo dolaze kako bi Radovan upisao Srednju medicinsku školu, a potom studij medicine. Specijalizirao je i doktorirao psihijatriju. Radio je u sarajevskoj bolnici na Koševu, a pacijente je najčešće liječio od psihoza, depresije i neuroza. Specijalnost su mu grupne terapije i psihoanalitičko tumačenje narodnih pjesama. Sarajlije ga pamte i kao psihijatra gradskog Fudbalskog kluba “Sarajevo”.
Karadžić je bio veliki ljubitelj poezije. Kao 23- godišnjak objavio je zbirku pjesama 'Ludo koplje', a poslije još tri zbirke pjesama a za jednu od njih je dobio i nagradu.
'Porodica, poezija, politika'
Na prvoj godini fakulteta upoznao je Ljiljanu Zelen, također studenticu medicine, iz poznate i ugledne srpske sarajevske obitelji. Brzo su se vjenčali i 1967. dobili kćer Sonju, a nakon šest godina sina Sašu.
Mnogi tvrde da je slikovitog i temperamentnog brđanina upravo ona uvela među čaršijsku raju. Neuropsihijatrica Zelen-Karadžić jedno je vrijeme bila predsjednica bosanskosrpskog Crvenog križa, ali njezin pravi utjecaj na supruga bio je puno veći nego se mislilo premda je uglavnom neprimjetno sjedila uz muža i uključivala se samo u neslužbene razgovore.
Njegovi nekadašnji bliski prijatelji svojevremeno su tvrdili da je “ona barem 50 posto odgovorna što je on najtraženiji haški optuženik”.
Ljiljana Zelen Karadžić objasnila je jednom prilikom zašto se njezin suprug odlučio za psihijatriju: "Radovan se za psihijatriju opredijelio zato što je ona granična oblast i ima veze sa cjelinom ljudskog bića. Psihijatrija ima dosta dodira sa umjetnošću i filozofijom, a istovremeno je medicinska nauka”.
Politika Karadžića nije kao mladića pretjerano zanimala. Svojoj majci Jovanki rekao je jednom prilikom: Nikad čovjek ne treba da se bavi politikom. Sve časno i pošteno treba da radi, ali u politiku ne treba da se pača nikada.”
Znao je isticati da su mu u životu najvažnija tri 'P' - 'porodica, poezija i psihijatrija' samo što je ovo zadnje krajem 80-ih postalo 'politika'.
Još u vrijeme Jugoslavije, točnije 1987. Karadžić je završio u pritvoru pod optužbom da je pronevjerio novac kako bi sagradio vikendicu na Palama. U pritvoru je proveo 11 mjeseci, ali je poslije pušten.
'Odvest ćete muslimanski narod u nestanak'
Radovan Karadžić je u politiku ušao 1990. godine, kada je u BiH nakon demokratskih promjena i ustavnih reformi osnovana Srpska demokratska stranka.
Karadžić je početak agresije dočekao kao član Predsjedništva BiH. Jedan od najpoznatijih njegovih rečenica je ona iz govora pred bosanskim parlamentom 14. listopada 1991. godine
- Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska. Nemojte mislit da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može obraniti ako rat bude ovdje.
Nakon proglašenja nezavisne „republike srpskog naroda“ u BiH 9. siječnja 1992., koja je kasnije preimenovana u Republiku Srpsku (RS), Karadžić je postao njen prvi predsjednik i to je ostao sve do kraja i do haaške optužnice.
U uvodnoj riječi u Haagu predstavio se kao "psihijatar, pisac i čovjek mira". Danas će se napokon znati koliko će godina dobiti za svoje 'mirotvorstvo'..
'Nekad smo bili prijatelji, neshvatljivo mi jen kako je postao zločinac'
Nekadašnji Karadžićev prijatelj, poznati crnogorski književnik Jevrem Brković nikako ne može objasniti kako je jedan Crnogorac, liječnik, humanist i pjesnik postao zločinac koji je između ostalog naredio i njegovu likvidaciju. A prije rata je svakog ljeta dolazio sa ženom i djecom na crnogorskog primorje i odsjedao kod njega.
- Imao sam priliku da ga poznajem kao studenta, ljekara i poluuspješnog pjesnika. To su tri varijante, tri iste ličnosti što je veoma zanimljivo u Radovanom biću kojeg sam odlično poznavao. Svakog ljeta kada je išao s obitelji na more svraćao je kod mene.
Radovan se počeo mijenjati i na jednom prijemu, znanstvenom skupu, kod akademika Muhameda Filipovića uoči samog rata, Radovan me pitao me kako sam, a ja sam mu rekao da sam ja dobro, ali da on nije.
To je bio naš posljednji susret. Neshvatljivo je to što je to u čovjeku koji je od jednog pjesnika, liječnika, Crnogorca iz sirotinjske porodice ispod Durmitora, mada mu je otac bio četnik, napravilo takvog zločinca da nitko od nas, njegovih prijatelja, nije mogao ni osjetiti ni pretpostaviti da će sutra taj čovjek biti jedan od najvećih zločinaca u drugoj polovini 20. stoljeća - kazao je prije par godina u razgovoru za N1 Jevrem Brković.