Uvijek sam se smijao turistima koji se izgube u Dubrovniku, a onda me sustigla karma, kaže Vlaho Milovčević (16), mladić koji je podigao HGSS, vatrogasce i policiju na noge, a onda sam pronašao put do vikendice u Gornjoj Drenovi kraj Zeline.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Mladi Dubrovčanin s roditeljima je došao na vikendicu, odnosno kuću u kojoj je nekad živjela njegova baka. Mislio je da se može snaći u lokalnoj šumi. U srijedu oko 15 sati krenuo je trčati. S obzirom na to da je išao samo na rutinsko trčanje, uzeo je samo mobitel i bluetooth slušalice.
- Bio sam samo u dresu i majici kratkih rukava. Slijedio sam veliki put dok nisam došao do raskrižja putova. Htio sam provjeriti gdje sam, ali nije bilo signala pa sam nastavio hodati cestom dok nisam naišao do lovačkog društva Vepar - prepričava Vlaho Milovčević.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kad je došao do slijepe ulice, krenuo je nazad dok nije došao do livade na kojoj je napokon bilo signala. Javio je roditeljima da se izgubio te su se dogovorili da će doći do njega. Upalio je Google Maps da dođe do lokacije na kojoj ga je otac čekao, ali navigacija ga je pogrešno odvela. I tad je sve krenulo naopako.
- Mobitel mi se tad ugasio, a kako je već bilo kasno, a ja taj dan baš nisam jeo, bio sam gladan i imao užasnu glavobolju od žeđi - prisjeća se Vlaho.
Tata Denis u međuvremenu je obavijestio policiju da se Vlaho izgubio. Mladić se vratio do lovačke kuće i napio se kišnice iz njihova spremnika.
- Voda je bila odvratna, ali nisam imao izbora - kaže i dodaje kako je nastavio hodati kroz šumu misleći da ide u smjeru vikendice.
Kad je pao mrak, postalo mu je loše.
- Više nisam mogao stajati od umora i srušio sam se. Kolabirao sam. Mislio sam da ću zaspati na tome mjestu jer više nije bilo smisla da hodam dalje - priča mladi Dubrovčanin. Međutim, žeđ ga je tjerala da nastavi put.
- Čuo sam potok u daljini i uspio ga pronaći. Napio sam se kao nikad jer sam zaista bio žedan. Odlučio sam spavati uz potok jer sam znao da ću i ujutro biti žedan - objašnjava.
Po noći mu je bilo toliko hladno da se nije želio micati da ne izgubi energiju. Pokrio se lišćem koje je ondje našao. Nije tad znao i da ga traži više od 50 članova HGSS-a, policajaca i vatrogasaca.
- Probudio sam se sav utrnuo. Probudile su me ptice i hodao sam sat ili dva te došao u obližnje selo - priča.
Kako je bilo vrlo rano, nije želio buditi ljude. Putem je sreo dvije žene. Htio je nazvati roditelje. Rekle su mu da nemaju mobitel, ali su mu pokazale kuda mora ići kako bi došao do vikendice. Slijedeći njihove upute, uspio je sam doći do vikendice, gdje su ga dočekali zabrinuti roditelji.
- Stvarno ne znam što reći i kako zahvaliti svima koji su me tražili. Ne znam kako bih im zahvalio - kaže Milovčević.
Kad padne mrak u šumi, priznaje, nije ti baš svejedno.
- Pitaju me zašto nisam uključio Google Maps. Jesam, ali krivo me odvelo. Svi misle da sam čuo ljude koji su me tražili. Nisam imao pojma da me traže. Mislio sam da sam sam - govori mladić.
Mama: Bojali smo se da nije pao i ozlijedio se
Mama Sanja kaže kako joj je svašta prolazilo kroz glavu dok je čekala da se njen sin vrati.
- Najviše nas je brinulo da se nije ozlijedio i negdje pao. Hvala HGSS-ovcima, koji su bili optimistični i vjerovali da će pronaći Vlahu - kaže mama.
U potrazi za mladićem koristili su i dron s termodinamičkom kamerom i psa tragača, a pripremili su i helikopter da krene u potragu bude li potrebno.