Samo četiri člana posade te jedan putnik preživjelo je drugu najveću avionsku nesreću u hrvatskom zračnom prostoru. Poginulo je 78 ljudi, a većina ih je umrla od gušenja ugljičnim dioksidom ili su izgorjeli.
Bila je nedjelja, 23. svibnja 1971. godine. Zrakoplov Tupoljev TU – 134 beogradskog Aviogenexa poletio je iz Londona za Omišalj na Krku. Pilot aviona zvao se Miloš Markičević (43). Let je protekao mirno.
Problemi su započeli tek četiri kilometara prije spuštanja na krčku zračnu luku. Nad Kvarnerom je vladalo nevrijeme s jakom kišom i jugom.
Minutu nego se srušio avion i nakon toga cijeli planuo pilot Markičević je šokirano uzviknuo: ‘Što me to zanosi u stranu? Što me to zanosi?
- Brisači su jedva uspijevali ukloniti zavjesu kiše sa stakala pilotske kabine. Bilo je to na oko 200 metara visine. Poletjeli smo naviše i počeli se okretati na desnu stranu. Odmah zatim osjetio sam udarac… - opisao je kopilot Stevan Mandić što se događalo u zadnjim trenucima, piše u svojoj knjizi “Hrvatska: 100 katastrofa u 100 godina” autor Đorđe Ličina.
Vatra ih je sve progutala
Avion je naime, uletio u jako nevrijeme, a prilikom slijetanja jureći brzinom od 260 kilometara na sat, udario je krilom o pistu. Ubrzo se zapalio, a putnici su se našli u klopci jer su se klizna vrata između kopilota i putničkog prostora zaglavila zbog deformacije gornjeg dijela trupa. Većina putnika umrla je zbog trovanja te izgaranja tijela. Vatra ih je sve progutala.
Nesreću je preživjelo samo pet osoba – piloti Miloš Markičević i Stevan Mandić, mehaničari-letači Ivan Čavajda i Viktor Tomić te putnik Ranko Sarjčić.
- Najprije sam krampom razbio staklo na vratima koja dijele pilotsku kabinu i prostor za putnike. Iz otvora je provirila jedna stjuardesa, panično vičući: “Spašavajte nas!”. Uputio sam je da pokuša otvoriti bočna vrata. Tada još nisam znao da su i ta vrata blokirana. Ona je otišla i više se nije vratila. Nestala je u dimu i više je nisam čuo - ispričao je autoru Đorđu Ličini inženjer Ivan Čavajda.
Pjesnik Josip Pupačić sa ženom i djetetom među poginulima
Među poginulim putnicima bio je i poznati hrvatski pjesnik Josip Pupačić, njegova supruga Benka te njihova petogodišnja kćer Rašeljka. Oni su se vraćali iz Londona gdje im je kćerkica bila operirana uslijed teške bolesti.
Isprva čak nisu uspjeli kupiti kartu za ovaj let. Do karte su došli tek nakon što je jedna druga obitelj otkazala putovanje.
Jedini preživjeli putnik bio je Zagrepčanin Ranko Sarjačić(22). On je tada bio na postdiplomskom studiju u Londonu. Vraćao se kući. Uspio se provući kroz rupu u teretnom prostoru u stražnjem dijelu aviona (teretni prostor je u izvrnutom avionu bio okrenut prema gore).
'Osjetio sam snažan udar i okretanje aviona na krov'
Kako je preživio ispričao je autoru knjige Đorđu Ličini, koji je tada bio novinar Vjesnika.
- Putem od Londona razgovarao sam s obitelji Pupačić, dogovarajući se kako ćemo s Krka zajedno otputovati u Zagreb. Pamtim i razgovor s jednom Njemicom koja je sjedila kraj mene i kojoj sam ustupio svoje mjesto do prozora. Možda mi je ta okolnost i spasila život. Inače, let je protekao bez problema, sve do samog spuštanja na Krku. U isti tren kad smo dodirnuli tlo osjetio sam snažan udar i okretanje aviona na krov. Dok je avion klizio po pisti, mi smo ostali u visećem položaju, jer smo bili vezani pojasevima, svi osim jednoga putnika kojega sam vidio kako puzi po krovu koji je sada bio pod. U taj čas sam čuo nekoliko Engleza kako viču da ne stvaramo paniku i da svi ostanemo na svojim mjestima. Požar je već buknuo. Ja sam sjedio u stražnjem dijelu aviona. Dim me počeo gušiti, pa sam odvezao pojas i tako se oslobodio visećeg položaja. Dolje, pri dnu, bilo je čistijeg zraka, a ja sam ga tako želio udahnuti. Već tada sam bio primijetio otvor koji je nastao nakon što je avionu otpao rep. Međutim, otuda je kuljao gusti dim, a potom i plamen, pa sam pokušao otvoriti desna i lijeva vrata na trupu. Nije mi uspjelo. Okrenuo sam se i potrčao prema mjestu gdje sam ranije vidio otvor. Tamo je dim bio sve gušći, teško sam disao, ali sam ipak krajnjim naporom doteturao tog izlaza, iskočio kroz njega i tako se spasio - ispričao je Rajko Sarjačić.
U sljedećim tjednima tim sa Zavoda za sudsku medicinu u Rijeci identificirane su 73 žrtve. Pet žrtava nisu uspjeli. Neidentificirane žrtve pokopane su u zajedničkoj grobnici na Krku.
Josip Pupačić identificiran je tek 12 dana nakon nesreće. Najprije su pokušali to napraviti pomoću zubnog kartona ali nisu uspjeli, a ni obdukcijom nisu uspjeli ustanoviti da se radi o velikom hrvatskom pjesniku . Na kraju su ga identificirali uz pomoć rendgenskih snimaka kralježnice.