Sofisticirana programska oprema za špijuniranje Pegaz, koja je ime dobila po krilatom konju iz grčke mitologije, a izrađuje je izraelska kompanija NSO Group, trebala bi biti namijenjena isključivo za špijuniranje i praćenje kriminalaca i terorista. Međutim, istraga konzorcija 16 najuglednijih svjetskih medijskih kuća, francuske nevladine novinarske organizacije Forbidden Stories i Amnesty Internationala ovih je dana pokazala da je od 60-ak klijenata u 40 zemalja koje su koristile Pegaz za praćenje 50 tisuća ljudi u najmanje desetak zemalja oprema izraelske kompanije korištena za praćenje i špijuniranje novinara, aktivista za ljudska prava i poslovnih ljudi. Na tom popisu su uglavnom nedemokratske i nezapadne zemlje, poput Azerbajdžana, Kazahstana, Bahreina, Ruande, Maroka, Meksika, Saudijske Arabije, Indije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, što nije osobito iznenađenje, s obzirom na to da je riječ o državama koje imaju dugu tradiciju nedemokratskog tretmana političkih oponenata, bilo da je riječ o opozicijskim političarima ili kritičnim novinarima. Međutim - i to je ono što je s razlogom izazvalo najveću pozornost u aferi Pegaz - među tom malom skupinom zemalja našla se i jedna članica Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza, koja bi kao članica tih integracija trebala i formalno i stvarno ispunjavati visoke standarde vladavine prava i poštovanja slobode govora i slobode medija, s obzirom na to da je riječ o vrijednostima na kojima počivaju te integracije.