Nezaposlenost mladih i samoća starijih najveće su boli današnjice, kazao je papa Franjo u razgovoru s novinarom utemeljiteljem lista Repubblica, Eugeniom Scalfarijem.

Početkom rujna je Franjo pismom odgovorio na neka pisanja ateiste Scalfarija, što je list Repubblica objavio. Scalfari je zatim poslao pismo papi Franji u kojem je kazao kako bi ga volio susresti. Nakon nekoliko dana papa Franjo je telefonom nazvao redakciju, a tajnica, sva uzbuđena, javila je Scalfariju kako ima na vezi Papu.

- Svetosti...- pozdravio je Scalfari papu koji mu je rekao da bi ga mogao primiti 24. rujna poslije podne u 15 sati, ako mu odgovara ili... Odgovara mi, Svetosti, odgovara mi...uzbuđeno je govorio Scalfari. Papa ga je primio u domu Santa Marta i pružajući mu ruku kazao: ''Jedan od mojih suradnika koji vas poznaje mi je kazao kako ćete pokušati preobraziti me“. Scalfari uz primjedbu kako je to šala kaže kako su i njemu prijatelji kazali da će ga Papa htjeti preobraziti. Franjo uz osmijeh odgovara: ''Prozelitizam je svečana glupost, nema smisla. Potrebno je upoznavati se, slušati i povećavati znanje o svijetu koji nas okružuje. Meni se događa da poslije jednog susreta poželim se ponovno sastati jer se rađaju nove ideje i otkrivaju se nove potrebe. A, to je važno: upoznavati se, slušati, proširivati krug misli. Kroz svijet prolaze ceste koje zbližavaju i udaljuju, ali je važno da donose Dobro“.

Evo ključnih rečenica, misli, koje je papa Franjo izrekao u tom razgovoru: 

- "Nezaposlenost i samoća su najveće boli koje pogađaju svijet. To su politički problemi, ali odnose se i na Crkvu, jer ta situacija pogađa ne samo tijela, već i duše. Crkveni šefovi su često bili narcisoidi, hvaljeni i loše poticani od strane njihovih dvorjana. Dvor je guba papinstva. Kurija nije dvor, premda u koriji pokoji puta ima i dvorjana. Oci Drugog vatikanskog koncila znali su da otvaranje prema suvremenoj kulturi znači religijski ekumenizam i dijalog s onima koji ne vjeruju. Od tada se učinilo malu u tom smjeru. Ja imam poniznost i ambiciju da to učinim. Nisam dakako Franjo Asiški, nemam ni njegovu snagu ni njegovu svetost. Ali sam Rimski biskup i šef katolicizma. 

Odlučio sam najprije imenovati komisiju od osam kardinala koji će biti moji savjetnici. Neće biti dvorjani već mudre osobe koje imaju slične želje za promjenom. Poziv za zauzimanje u politici nije upućen samo katolicima, već svim ljudima dobre volje. Crkva neće nikada ići preko svoje zadaće izražavanja i branjenja svojih vrijednosti, barem dok sam ja tu. Mislim da divlji liberalizam jake stvara još jačima. Kada susretnem klerikalca odmah postajem antiklerikalac. Klerikalci nemaju ništa zajedničkog s kršćanstvom.''