Cijepljenje građana Republike Hrvatske protiv Covid-19 bit će velik zahvat. Operacija koja će biti poput “zdravstvene Oluje”. Time ćemo, sasvim polako i relativno sigurno, krenuti sa zatvaranjem jednog od strašnijih poglavlja u našem životu.

Cjepivo bi moralo zaustaviti virus, spasiti zdravstveni sustav, zdravstvene radnike i mnoge živote. Stravična hrvatska krivulja mrtvih i zaraženih morala bi se početi ravnati. I onda konačno ugasiti. Više od četiri milijuna naručenih doza cjepiva od Sveučilišta Oxford i kompanije AstraZeneca, Johnson&Johnsona, Pfizera… pacificirat će bolest koja je našu fragilnu ekonomiju, s osloncem na uslužne djelatnosti turizma, zakucala u zemlju. Najlošiji smo u Europi. S najvećim padom BDP-a. Najave rasta u 2021. godini neće biti onako snažne. Spas naše sezone neće se dogoditi bez uspjeha cijepljenja u državama koje su naša tradicionalna tržišta.

Isto tako, svi će oni pozorno pratiti kako se kod nas odvija ista operacija. Uz to će krucijalan biti postotak cijepljenih. Računice su još fluidne i kažu da je teško predvidjeti kad će doći kraj pandemije. Razne su procjene. Od one da bi pandemija prestala ako je cjepivo djelotvorno barem 70 posto i ako se cijepi tri četvrtine stanovništva. Za ono od 80 posto djelotvornosti trebalo bi se cijepiti oko 60 posto populacije. Polako se približava vrijeme kad ćemo se morati upitati što smo iz svega ovoga naučili.

Evo prvog zaključka: politika nije za epidemije, pobjede se proglašavaju na kraju priče i uvijek možeš pokupiti virus. One dublje, strateške zaključke za 2020. godinu (inače annus horribilis), morat će sažeti neki Vladin think-tank ili institut. Materijala za proučavanje ima gomila. Ukratko, bit ćemo pravi papci ako iz ove godine ne naučimo sve ono što će nas spasiti drugi put.

Kinezima ili bilo kome usprkos.