Trideset članova moje obitelji, među kojima je 14 djece, od kojih je najmlađi nećak rođen prije samo 40 dana a drugi nećak ima četiri mjeseca, smješteno je u jednoj sobi kod ljudi koji su im ustupili smještaj. Izbjegli su sa sjevera na jug Gaze, ali i tamo se non stop bombardira. Zadnji put bomba je eksplodirala 300 metara od njihova smještaja. Dan ranije oko 20 kilometara. Svaki dan strepim za njihove živote, rekao je ekskluzivno za 24sata Muhammad Sbaita, poznat i kao Abu Julia, palestinski kuhar koji živi u Londonu i kojeg na društvenim mrežama prati više od 10 milijuna ljudi.
Uspijevaju se čuti zahvaljujući tome što mu brat odlazi svaki dan napuniti po dva mobitela. Iako svi odrasli članovi njegove obitelji imaju mobitele, s obzirom na to da nema struje nego moraju odlaziti kod susjeda da bi ih napunili, uspijevaju koristiti samo dva uređaja.
'Žive na kruhu, riži i leći'
- Brat odlazi kod susjeda koji ima automobil, on svaki dan upali auto na sat vremena i za to vrijeme kod njega mogu puniti mobitele. Zamislite tu scenu: kad upali automobil, svi živi se sjate. Tako da barem možemo biti u kontaktu. Uvjeti u kojima žive nisu humani. Nisu se tuširali tjedan dana. Sad imaju po 20 litara vode na dan, a to je raspoređeno na njih 30. Znači, po osobi nemaju čak ni litru vode na dan, a to im je i za piće i za kuhanje. Najviše vode daju mojoj sestri kako bi mogla dojiti bebu. Do hrane ne mogu doći. Trgovci nemaju pristup farmerima i ne mogu napuniti trgovine voćem i povrćem. Police dućana u Gazi su prazne. Sad žive na kruhu, riži i leći. Skuhaju leću i stave malo kruha i to im je obrok. Nemaju nikakve mliječne proizvode, nemaju meso, nemaju ni voća ni povrća - opisuje nam utučeni Muhammad Sbaita.
Dodaje kako mu se obitelj zasad psihički drži jer su okupirani međusobnim pomaganjem drugima, a otac i brat nastoje mu zaštititi majku i sestre jer im ne prenose vijesti.
- Iako u normalno vrijeme, ako se tako može nazvati, mobitele imaju i sestra i majka, sad im ne daju da ne bi čitale vijesti i gledale strahote koje se događaju. Žele ih barem malo zaštititi. Moj je tata inače vrlo pričljiv i majci sve govori što se događa, ali sad joj pola toga prešuti jer je ne želi uzrujavati. No svi su vrlo uplašeni, kad god čuju bombe, vrište. Najstariji nećak ima tek devet godina, djeca su silno uplašena. Volio bih da sam ondje, obitelj mi je sve, bez njih je moj život gotov. To što sam u Europi me ubija - opisuje nam Muhammad tešku situaciju u kojoj živi njegova obitelj.