Kako je to moguće? Najčešće je pitanje koje smo dobili nakon što danima objavljujemo detalje o unosnom i klijentističkome modelu poslovanja s kućicama u srcu Zagreba - na Trgu bana Jelačića. Odgovor je jednostavan - ne trebaju se zakona i propisa bojati oni koji ih donose sa smišljenim planom pogodovanja. Pogotovo kad birači to ne kažnjavaju.
Gledat ćete ih kako vam se smiju u lice s ekrana i poručuju: “Sve je po pravilima!”. A Uskok će slijegati ramenima i neće naći nikakvu pravnu osnovu za kažnjavanje. Ekipa na trgu grdno se zeznula prije šest godina i naučili su važnu lekciju.
Umjesto da zaobilaziš propise, ti ih prilagodi. Prije šest godina su muku mučili kako postaviti šatorčinu ispod bana i zaraditi. Trebalo je poštovati zakon o javnoj nabavi koji obvezuje svaki grad. Pa se organizacija Adventa prebacila na gradsku ustanovu. A oni su bili samo paravan i prepustili daljnju organizaciju prijateljskim tvrtkama. Ali Uskok je sve otkrio i sad sjede na optuženičkoj klupi.
Istražitelji su izračunali da su pajdaši, uz zlouporabu položaja, samo na šatoru zaradili četiri milijuna kuna. Na jednom Adventu. A da ne spominjemo ostale manifestacije, poput Bundekfesta, koje su u optužnici. Čovjek bi očekivao da će oni koji su optuženi pobjeći u mišje rupe. Ali, avaj! Kako suđenje traje već godinama, a pokrovitelj drži Vladu u šaci, opet su se osokolili.
Propisi su izmijenjeni kako bi omogućili savršeni poslovni model. Bandić samo odobri zakup trga za siću, a pajdaši imaju spreman i šator i štandove i kućice. I onda kad ih jednom postave, samo ih daju u zakup po visokoj cijeni. Stotine tisuće kuna se slijevaju, a uloženi trud je mali - jedan zahtjev i jedan potpis. Sve po propisu. Sve po zakonu.
Opet ide Advent, prava lova tek će se sliti. Kako je to moguće? To više nije pitanje ni za Uskok ni za novinare. To su omogućile dvije skupine ljudi - oni koji su izašli na izbore i svjesno glasali za pajdaški model. I još više oni koji su taj dan ostali kod kuće.