Organizatori utrke su negdje čuli da se i u Tribunju štuju magarci. Kontaktirali su veleposlanstvo u Rimu koje je kontaktiralo nas. Ines Šprem iz veleposlanstva povezala nas je s domaćinom i dogovorila naš posjet, rekao nam je Joško Ferara (56) , član udruge Tribunjski tovar , ali i općinski vijećnik koji je kao predstavnik mjesta putovao u Italiju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Uz njega je put do Camposana, gradića od 6000 stanovnika 25 kilometara sjeveroistočno od Napulja na jugu Italije proteklog četvrtka (7. 5.) krenuo i Rokica Ferara (61) predsjednik Udruge Tribunjski tovar, direktor TZ Boris Ivanković (36), četiri jahača Milan Urem (59), Nikola Trošić (39), Ivan Barić (33) i Mario Barić (31) te novinar 24sata Ante Ferara (36).
U nedjelju poslijepodne (10.05) ulicama Camposana održala se deseta po redu utrka magaraca Palio del Casale . Najprije je kroz gradić prošla procesija svih 11 momčadi, od kojih je 10 bilo iz svih talijanskih pokrajina. Tribunju je pripala čast da na utrci sudjeluje kao prva momčad izvan Italije i na taj način predstavlja Hrvatsku.
Ispostavilo se da je za utrku umjesto četiri jahača potreban samo jedan pa je naša momčad za svog predstavnika izabrala Milana Urema, šampiona koji je na utrkama magaraca pobjeđivao 10 puta, a dvaput osvojio drugo mjesto.
Utrka se odvijala na glavnoj gradskoj ulici koju su organizatori samo za tu priliku nasuli zemljom. Startalo se iz boksova kao na konjičkoj utrci. U početku smo se čudili zašto je to tako. Kasnije nam je sve postalo jasno kad su neki jahači padali s magaraca koji su trčali brzo poput konja, a za razliku od dalmatinskih, neki su i dvostruko veći .
Svađali se sa 'zelenima'
Upravo je Hrvatsku zapao najveći magarac što je isprva uplašilo našeg Milana koji nije htio kapitulirati bez borbe.
U prvoj utrci je završio drugi i plasirao se u polufinale. Jedan jahač je pao, ali to nije bio kraj teškim padovima. Uslijedila je prava drama. Naime, prije utrke uz stazu na startu smjestili su se zeleni koji su prosvjedovali protiv održavanja utrke . Nosili su natpise "Srednji vijek je završio" i "Oslobodite životinje", a jahače su smetali trubama što je plašilo i magarce.
U drugoj utrci jedan jahač pao je ispod magarca koji ga je pregazio pa se i sam srušio, dok je drugi pao i odšetao s bolnom grimasom na licu.
Treća utrka bila je još i gora. Jahač koji je pao ostao je nepomično ležati . Onesvijestio se, a kad je otvorio oči nije mogao ustati. Zbog toga je došla Hitna pomoć koja ga je prevezla u bolnicu. Organizatori su se skoro potukli sa zelenima, ali su ih u tome spriječili karabinjeri.
Čini se kao da je to smirilo zelene jer u sljedećim utrkama više nije bilo padova.
U polufinalnoj utrci Milan je vodio do polovice staze, a publika sve to nijemo promatrala. Nisu mogli vjerovati da jedan Hrvat koji prvi put jaše tako veliku i brzu životinju vodi.
No, magarac mu je tada otkazao poslušnost pa je morao s njega sići i usmjeriti ga , a kad je to napravio više se zbog njegove veličine na njega nije mogao tako lako popeti, tako da mu je konkurencija pobjegla, pa je završio kao treći. Pitanje je što bi bilo da je umjesto najvećeg magarca kojeg smo dobili, dobio manjeg i bržeg poput nekih drugih natjecatelja.
Na kraju je u finalnoj utrci pobijedio jahač sa Sardinije koji nam je kratko kazao kako se za utrku pripremao nevjerojatnih pet mjeseci.
'Nikad veću beštiju nisam vidio i bojao sam se'
- Isprva sam bio preplašen. Mislio sam hoću li uopće uspjeti jahati i ovladati tako velikom životinjom. Na prvoj utrci ispitivao sam sebe i tovara i kad sam vidio da je stvar ide kako treba bio sam ponosan na sebe. Očekivao sam drugu utrku da će biti bolja, no, branili su mi staviti uzdu, pa nisam imao kontrolu tako da me nažalost tovar iznevjerio pa je na okretanju krenuo krivo. Iz tog razloga sam zastao i završio treći. Bio sam ushićen, ali eto dogodilo se to što se dogodilo. Žao mi je. Očekivao sam puno više i od sebe i od tovara kad sam ga bolje upoznao. Kad sam ga vidio nisam mogao od straha jer nikad veću beštiju nisam vidio i bojao sam se da se ne osramotim ili padnem pred svima. Sve u svemu prošlo je dobro, zadovoljan sam. Počašćen sam što sam prisustvovao tako nečemu i ovo je utrka kao nikada do sada za mene, čudo, jaka, velika, jaka konkurencija, jaki kriteriji. Nije ni blizu naših utrka, ovo je kao da se utrkuju bolidi s raspadnutim starim fićekima kad usporedimo utrku u Italiji s domaćima. Mislim da bih drugi put bio među tri, četiri prva - dojmova je Milan.
Udruga Tribunjski tovar zahvaljuje se domaćinu, Općini Tribunj i veleposlanstvu u Rimu. Posebno veliko hvala ide Hrvatici Almi Prohić koja živi u Camposanu te njezinom suprugu Gennaru Furinu koje smo slučajno upoznali prve večeri, a koji su nam naš boravak u Italiji učinili itekako posebnim.