Milo Đukanović, 'vječni' lider Crne Gore kojeg je nakon 32 godine vlasti na nedjeljnim predsjedničkim izborima 'skinuo' Jakov Milatović, rođen je 15. veljače 1962. godine u Nikšiću. Školovao se u Podgorici, gdje je završio gimnaziju i Ekonomski fakultet. Politički je bio aktivan još na fakultetu, gdje je bio predsjednik omladinske organizacije. Po završetku studija počeo se profesionalno baviti politikom i uspinjao se stepenicama tadašnjeg Saveza komunista Crne Gore, da bi 1991. postao sekretar Centralnog komiteta SK Crne Gore.
Od Miloševića do europskog puta Crne Gore
Na prvim višestranačkim izborima krajem 1990. godine, izabran je za poslanika u Skupštini Crne Gore, a 15. veljače 1991. godine, sa samo 29 godina, postao je uz pomoć srpskog vožda Slobodana Miloševića i crnogorskog predsjednika Momira Bulatovića najmlađi premijer u Europi. Za vrijeme njegove vlade Crna Gora je slala (i) svoje trupe na Dubrovačko primorje u Domovinskom ratu. Njegova vlada bila je ona koja je progonila građansku stranački organiziranu ili neorganiziranu opoziciju koja se masovno zgražala i borila protiv očite agresije Crne Gore na Hrvatsku.
Ubrzo nakon završetka rata s Hrvatskom, Đukanović se počeo distancirati od Miloševića i govoriti da je on 'čovjek prošlosti', zbog čega se sukobio sa svojim rivalom u stranci Bulatovićem. Ipak, na predsjedničkim izborima 1997. tijesno ga je pobijedio.
Milo Đukanović četiri je puta bio premijer, a od 1998. do 2002. godine, te od 2018. do 2023. i predsjednik države. Zbog dugovječne vladavine i izmjenjivanja funkcija dobio je nadimak 'balkanski Putin'.
Isprika za rat
U srpnju 2000. Hrvatska je dočekala čak i to da se Đukanović otvoreno ispriča hrvatskim građanima cijelog Dubrovačkog primorja za sve patnje, ljudske i materijalne štete koju im je nanio bio koji crnogorski građanin u ratu. O svojoj osobnoj krivnji tada se nije izjašnjavao, no to je Zagrebu bilo dovoljno za početak posvemašnje normalizacije odnosa, a Zapad mu je, zbog naglog i otvorenog protivljenja Miloševiću, bio spreman zaboraviti niz grijeha iz prošlosti. Čak i optužbe za navodno bogaćenje u 90-ima na švercu cigaretama. Uz stupanje na čelo Srbije karizmatičnog, reformskog i demokratskog premijera Zorana Đinđića, Đukanović je napokon mogao početi otvoreni put Crne Gore prema samostalnosti. Nastavak svoje vladavine Crnom Gorom omogućio mu je povratak na mjesto premijera u Podgorici nakon izbora 2002.
Četiri godine poslije Crna Gora je postala samostalna. Đukanović je nastavio biti premijer, uz dvije ostavke i umirovljenja, da bi se skoro odmah vraćao. 2009. je Crna Gora počela put prema NATO-u i EU, ali se istodobno Đukanovića stalo otvoreno optuživati za korupciju, autoritarnu vladavinu i sve snažnije suzbijanje demokracije. To je i jedan od razloga izrazite fragmentiranosti crnogorske političke scene, pisao je Express.hr.
Nagađalo se da Đukanović ima bogatstvo teško stotine milijuna dolara, a njegovo ime i imena članova obitelji pojavila su se i u čuvenim Pandora Papers.