Njegovatelj Damir Fijala (36), korisnice Doma za starije i nemoćne Vianey u Daruvaru Zdenka Leder (89) iz Donjih Sređana, Bosiljka Njegomir (92) iz Donje Vrijeske, Gizela Vegh (90) i Anka Papp (76) iz Daruvara te Marija Čihak (92) iz Daruvarskog Brestovca.
Sve su to žrtve bezumnog krvoprolića 51-godišnjeg umirovljenog vojnog policajca. Među njima je i njegova majka, Anka Papp. Sve te žrtve imale su članove obitelji, prijatelje, poznanike, koji tuguju za njima. Bile su to nečije majke, bake, prabake, koje su posljednje dane svojih života trebale provesti mirno i spokojno otići na drugi svijet. Damir Fijala bio je duša Daruvara, uvijek nasmijani mladić kojega su svi voljeli. Bio je sin, brat, šogor, stric, pred njim je bio život...
U ničim izazvanom krvavom pohodu poginuli su ljudi koji nisu nikome ništa skrivili. Damira i žrtava se svi moramo sjećati, a ubojica zaslužuje da ga se zaboravi, kazala je jedna Daruvarka. I u pravu je. Ubojičino ime i prezime ovdje nije bitno. Bitne su samo žrtve, čije je živote naprasno prekinuo.
Mještani Donjih Sređana za smrt Zdenke Leder saznali su nakon što se oglasilo zvono s vatrogasnog tornja. Zvono je znak mještanima da je nečija duša otišla s ovoga svijeta. Toranj je dio vatrogasnog doma, kojega 'čuva' kip Sv. Florijana, kršćanskog sveca, zaštitnika vatrogasca. Odmah do vatrogasnog doma, novoobnovljena je Češka osnovna škola J. A. Komenskog. Zdenka je s pokojnim sinom živjela u kući odmah do škole. Kuća je danas napuštena, u njoj godinama nitko ne živi...
'Nismo ni znali tko je preminuo'
- Poznavao sam susjedu, kako ne. Drugi sin joj živi preko puta, u kolicima je i supruga brine za njega. Zdenka ima dvije unuke, sin što je umro, taj se nije ni ženio. Drugi ima dvije kćeri, jedna živi u Rijeci, a druga u Donjem Daruvaru. Kad se zvono tog dana oglasilo nismo odmah znali tko je preminuo ni kako, a onda smo čuli što se desilo - priča jedan od malobrojnih mještana Donjih Sređana. Kaže da je Zdenka radila na poljoprivredi. Udovica je ostala početkom rata 1991. Nastavila je sa sinom raditi na obiteljskom gospodarstvu.
- Radila je bašticu. Nakon što je on prije neke tri godine preminuo, ostala je tamo sama. Nije joj drugo preostalo nego ići u starački dom - kaže susjed. Upućuje nas na Đurđicu Mach, predsjednicu Udruge Češka beseda, koja djeluje u njihovu selu. Misli da ona možda zna nešto više o Zdenki.
- Poznavala sam je iz viđenja. Ona nije bila u udruzi, njezin sin jest. Bila je djevojački Kabiček. Tu je rođena, u jednoj maloj kući - govori Đurđica pokazujući zadnju kuću slijeva od svoje. Nastavlja da je Zdenka imala dvije sestre, jedna je živjela u Sređanima, druga u Trojeglavi. Obje su, nažalost, preminule.
- Ni u toj rodnoj kući nitko ne živi, prazna je. Već je polako pola sela prazno. Novu školu pohađa tek jedan đak, dok za nekoliko godina ova 'pandemijska' djeca ne porastu - sjetno priča Đurđica. Tko bi se bavio poljoprivredom, dodaje, kad se od toga odavno ne može živjeti.
Mariju Čihak iz Daruvarskog Brestovca, kaže nam mještanka, snašla je ista sudbina kao i njezinog sina 30-ak godina ranije. I on je poginuo od metka u glavu.
- Poznavala sam gospođu Mariju, stanovala je malo dalje. Dobra žena je bila, u dom je otišla nakon što je navršila 80 i neku godinu. Imala je sina, on je poginuo u ratu. U njezinoj kući nitko ne živi, čula sam da je prodana. Bila je kućanica - priča gospođa koja živi pored Češkog doma u Brestovcu. I njoj je već 88 godina, slaba je na noge, ali izašla je na terasu prisjetiti se s nama sumještanke.
- Marija se rodila u Brestovcu, malo niže od kuće u kojoj je živjela. Imala je brata, on je odselio u Zagreb. I on je preminuo. Ima snahu Dubravku, i kćer Jarušku. Ona živi tri kuće dalje, mi smo i neka dalja rodbina - govori naša sugovornica. Pita se zašto je monstrum ubio sve te ljude.
- Toliko ljudi je stradalo... I jedna od ranjenih, Marica, također je iz našeg sela, ona živi prekoputa. Što su mu svi ti ljudi bili krivi, nije ih ni poznavao - pita se mještanka.
Ispred kuće Gizele Vegh u Daruvaru gorio je crveni lampaš, a na ogradi je zalijepljena osmrtnica. I ta je kuća prazna, no povremeno je, kažu nam Gizelini susjedi, posjećuje njezin zet.
- Ima unučad i zeta. Kćer je umrla prije puno godina, zet se oženio. Ima tri unuka, dva žive u Zagrebu, najstariji je negdje u Gorskom kotaru. Ona je bila tu pa otišla kod jednog unuka u Zagreb. Jedno vrijeme je bila tamo, nisam ni znao da je tu u domu. Taj unuk ima troje djece, rade ljudi, mladi su - govori susjed. Gizeli je, nastavlja, kćer preminula prije više od 20 godina, teško se s time nosila.
'Bila mi je kao majka..'
- Suprug je preminuo prije nekih deset godina. U 91. godini dočekati takvu smrt - tiho je kazao. Gizela je rodom bila iz Miletinaca. Suprug je bio iz Popovače, a skrasili su se u blizini daruvarskog groblja. Ona je bila kod neke tetke svoje, mlada se udala. Nije bila zaposlena, naslijedila je od muža mirovinu. Imali su u Miletincima taj grunt, to su prodali - kažu naši sugovornici koji su netom prije susjedi bili na sahrani. Na sahrani je bilo 60-ak ljudi.
- Ona je meni bila kao majka, znate - govori jedna žena, dok druga tiho kroz suze dodaje: - I meni.
Sin Bosiljke Njegomir, priča njezin susjed iz Donje Vrijeske, zove se Vaso i živi u Beogradu. Da je u ponedjeljak u jutarnjim satima u domu za starije u Daruvaru ubijena njegova majka, njegova ljubav, podrška i najveći prijatelj, napisao je na društvenoj mreži.
- Porodicama svih nastradalih u ovom bezumnom činu izjavljujem saučešće. Hvala ti, majko, na svemu. Neka ti duša počiva na boljem mjestu - poručio je.
Kuća u kojoj je živjela u Donjoj Vrijeski također je napuštena. Jedini znak da je netko nedavno bio tamo, osmrtnica su i lampaš na ogradi. Cijelo selo je poluprazno, njezin prvi susjed kaže nam da smo zakasnili, Bosiljka je taman sahranjena na mjesnom groblju.
- Ima sina i unuka... Gospođa se bavila poljoprivredom, a muž je radio. Ona je naslijedila njegovu penziju, u domu je već duže vrijeme. Vidio sam sina, došao je majci na sahranu. Bila je tu i policija i pretraživala, ali oni su svoje završili. Unuk je u Daruvaru, vozač je Hitne pomoći - kaže njezin susjed.
Anka Papp najmlađa je od ubijenih korisnica doma. U domu je završila nakon teškog moždanog udara. Od bliže obitelji imala je sina, monstruma koji je ubio nju i još petero nevinih ljudi. Dok mu je otac bio živ, živjeli su u Vrlici u kući koju su kupili i uredili. Nakon što je on preminuo, kuću su prodali, a Anka je sa sinom došla u staru i ruševnu kuću svoje majke. Ona je od supruga naslijedila njegovu mirovinu, a sin je radio kao vojni policajac do umirovljenja 2016. Iako su imali solidna primanja, kuću nisu uređivali. Ni u domu je nije baš posjećivao. Došao bi jedanput na mjesec podmiriti razliku računa, a ponekad bi joj, rekli su njegovi poznanici, donio banane ili neko drugo voće.
Smrt koja je potresla sve
O Damiru Fijali već smo pisali. Njegova smrt potresla je baš sve u Daruvaru. I župnika Ivana Popića, koji je redovito obilazio korisnike u Domu.
- S toliko je ljubavi i nježnosti pristupao tim starim ženama o kojima se brinuo, pažljivo im pomagao u šetnji, na putu do sobe, kupaonice. Poslije misa, koje sam u Domu održavao jednom mjesečno, često bismo sjeli i popili kavu. Bio je jako drag, samozatajan, uvijek spreman pomoći - rekao je župnik.
Slično govore i drugi Daruvarčani.
- Bio je jako dobar dečko, odličan i brižan. Brat mu je doktor, tata i mama su divni ljudi. Cijela obitelj je za poželjeti ih za prijatelje i susjede - govore nam mještani. Slomljeni su i njegovi roditelji.
- Bio je dva tjedna na godišnjem i ujutro je trebao početi raditi. Ja sam ga odvezao tamo i desilo se što se desilo. To mu je bio prvi dan na poslu poslije godišnjeg odmora, čovjek koji ni mrava nije zgazio, vjerujte - kroz suze je pričao njegov otac.
Gradonačelnik Daruvara Damir Lneniček i bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić dogovorili su se da će grad i županija zajedno snositi troškove sahrane i pogrebne opreme svih žrtava. Grad Daruvar za troje sugrađana, Gizelu, Damira i Anku, pokopanih na Gradskom groblju, a županija za Bosiljku, Zdenku i Mariju sahranjene u općinama Đulovac, Dežanovac i Konačnica.