Državna tvrtka Pleter od prošlog tjedna preuzela je kuhanje za stanovnike Banije. Državi je trebalo gotovo dva tjedna od razornog potresa da počne pripremati hranu za ljude koji su ostali bez ičega.
A kako saznajemo od unesrećenih mještana, odmah su krenuli i problemi. Dok se smrzavaju u kamp kućicama, kontejnerima pod otvorenim nebom, po ručak sad moraju i sami dolaziti jer su im iz Pletera poručili da je oni neće dostavljati po okolnim selima.
Pogledajte video: Pripremu hrane na Baniji sad je preuzela jdržava
'Molimo Boga da bude dovoljno za sve'
A kako da oni koji nemaju auto dođu po svoj topli obrok? Opet su prepušteni sami sebi. Snalaze se tako da netko iz sela svojim vozilom ode do punkta u gradu i pokupi skuhano. Onda sami dijele tople obroke svojim sumještanima.
- Sve poslano moramo raspodijeliti za sve iz svih naselja. U dvorištu postavljamo stolove, primamo se mobitela i krećemo u akciju ‘zovi susjeda’. Molimo Boga da za sve bude dovoljno - s grčem u želucu priča mještanka Banije.
A do prije nekoliko dana za unsrećene stanovnike Sisačko-moslavačke županije brinuli su kuhari volonteri iz cijele Hrvatske - i to besplatno. Tople obroke su i dostavljali u sva okolna sela.
Namirnice su “žicali” sami od mesara ili su ih dobivali od dobrih ljudi i privatnih tvrtki.
Država, valja podsjetiti, konzervirane hrane ima u robnim zalihama upravo za ovakve slučajeve, no nitko s pozicije vlasti nije se sjetio dati je kuharima volonterima. Država im je ustupila namirnice tek nakon moljakanja i to nakon osam dana.
A da volonteri sami nisu upozorili kako kuhanje od donacija u improviziranim kuhinjama ne može biti dugoročno rješenje, tko zna koliko bi država iskorištavala njihovu dobru volju, organiziranost i činjenicu da nisu tražili ni lipe zauzvrat. Natjerali su vlast da se sjete da nisu na pozicijama zbog sebe nego zbog nas i da država postoji s razlogom - da brine o svojim građanima.
Pa je vlast danima smišljala što će i kako će. Pleter! Pa imamo Pleter u svojem vlasništvu, netko je uzviknuo nakon gotovo dva tjedna. Do tada su volonteri za ove napaćene ljude, koji su godinama živjeli u nehumanim uvjetima, zaboravljeni od onih koji ih sada danima obilaze u skupim odijelima, ulaštenim cipelama i službenim limuzinama, skuhali preko 150.000 toplih obroka.
Pleter kao državna tvrtka, dakako, ne mora moljakati namirnice. To rješava država, rekli su nam u novoosnovanom Stožeru u Petrinji. A onda država još plaća i račun na kraju dana za skuhano. Jer Pleter, za razliku od kuhara volontera, naplaćuje svoje usluge. A jedan obrok košta, izvijestili su, 23 kune. Država to plaća iz naših džepova.
I nitko od poreznih obveznika neće se pobuniti zbog toga jer svi znaju da unesrećenim ljudima pomoć treba. No, prema onome što im Pleter priprema, svi su se zapitali vrijedi li taj obrok te cijene, kao i zašto država taj posao nije prepustila i platila ga privatnim kuharima. Na taj način itekako bi im pomogla u ovoj teškoj godini iza sebe i još jednoj neizvjesnoj pred sobom.
- Mi s time nemamo veze. Prava adresa je Krizni stožer. Ja mogu reći isključivo to da se cijena sastoji od troška namirnice, troška radne snage i troška prijevoza. Ove namirnice je potrebno dovesti na Baniju pa valjda i to diže cijenu obroka - objasnio je Marijan Mareković, predsjednik Uprave Pleter usluge d.o.o.
A ovih dana vidjeli smo da se taj obrok sastoji samo od glavnog jela. Unesrećeni stanovnici, zahvalni na toplom obroku, ipak su ostali razočarani dobivenim u posudicama.
- Varivo iz konzerve bez okusa i grah sa okusom zagorenog - komentirala je tamošnja stanovnica podijelivši fotografiju jela na internetu. Iz Pletera su demantirali da je to njihovo jelo poručivši da su taj dan kuhali vinogradarski gulaš. Drugi dan na meniju je bio grah, treći krpice se zeljem i pohanim mesom... Tog dana privatni kuhari volonteri skuhali su chili con carne s tjesteninom.
Uspoređujući ta dva jela, već na prvi pogled bila je jasna razlika u količini.
Ovo jedu u Saboru
A za samo par kuna više od ovog što plaćamo za Pleterov obrok, zastupnici u Saboru dobiju juhu, jelo s prilogom, salatu i desert.
Za takav cjelovit ručak, ti ljudi s prosječnom plaćom od 15.000 kuna, izdvajaju 26 kuna u saborskoj kantini. Glavno jelo s prilogom je 15 kuna, juha i desert po četiri, a salata tri kune.
Svaki dan mogu birati između dva menija. I mi akreditirani novinari možemo tamo jesti, ali cijena je malo veća. Za nas je samo glavno jelo s prilogom 23 kune.
U srijedu smo naručili sarmu s pireom. Dobili smo dva komada sarme, žlicu pirea, ali iz razloga jer nismo htjeli više, punu posudicu salate i veliki komad međimurske gibanice.
Naručili smo i gazirano piće, koje smo dobili u limenci. Sve zajedno koštalo je 44 kune, od čega su četiri kune naplaćene za za tri plastične posudice i plastični beštek jer se jelo ne može konzumirati u kantini zbog epidemioloških mjera nego se nosi za u sobu. Dakle 40 kuna, a veliku krišku kruha nisu nam naplatili.
Ovo je obrok u Remetincu
Zatvorenici u zagrebačkom Remetincu jedu najbolje. Dobivaju četiri obroka - doručak, ručak, večer i užinu, a gotovo svakog dana imaju meso, a oni koji ne jedu meso mogu tražiti vegetarijanski meni.
Ovako jedu studenti
Bili smo i u studentskoj menzi.
Pleter obrok, koji priprema za stanovnike pogođene potresom, a koji se, ponavljamo, sastoji samo od glavnog jela s prilogom, naplaćuje jednako kao što restoran Stjepan Radić u Studentskom domu u Zagrebu naplaćuje cijeli meni.
Tamo smo u srijedu naručili juhu, kobasice, koje smo dobili dvije, s pire krumpirom, kupus te kolač tiramisu. Račun je iznosio 22,60 kuna, no preko studentske iskaznice platili smo 16,10 manje, koliko iznosi subvencionirani dio prehrane.
POGLEDAJTE VIDEO: PRIČA O KUHARIMA VOLONTERIMA NA BANIJI