Ili ovo nije prava kriza ili Andrej Plenković nije pravi lider.

Evo kako je hrvatski premijer ovoga vikenda u intervjuu portalu Politico objasnio probleme u nabavci cjepiva za Hrvatsku: "U trenucima krize postoji pritisak da se nešto riješi. Ali onda dođe i trenutak poslije krize i netko vas pita: mi imamo četiri milijuna stanovnika, a vi ste naručili za 14 milijuna. Zašto?".

Samo, do tada je ova prava kriza već završila. Građani su primili cjepivo. Pandemija je pobijeđena. Zašto onda Plenković, "lider koji se poznaje u krizi", više vodi računa o tome što će biti nakon krize, nego kako će se ponašati za vrijeme krize?

Jer, čini se da je ova situacija s nabavkom cjepiva, gdje je Hrvatska treća najgora članica EU po postotku cijepljenog stanovništva, gdje nema reda ni kriterija za cijepljenje, gdje se ne zna kojim cjepivom ćemo se cijepiti i odakle ćemo ga nabaviti, doista jedna, što bi se reklo, prava velika kriza.

A što radi Plenković?

Misli na to što će mu reći nakon krize.

Kriza? Koja kriza?

"U krizi postoji pritisak da se nešto riješi", kaže Plenković. E sad, ili ovo nije prava kriza, ili Plenković jednostavno ne zna riješiti problem.

Pa je tako najprije tvrdio kako Hrvatska nije zakinuta u raspodjeli cjepiva, da bi onda - prema priznanju slovenske Vlade - naknadno stavio potpis na pismo petorice čelnika EU zemalja u kojem su od Bruxellesa tražili pravedniju raspodjelu cjepiva.

Gdje je tu liderstvo? I postoji li ovdje uopće kriza? Plenković ujutro tvrdi da je nema, popodne se ponaša kao da je ima. 

I ono najvažnije: pravi lider, kakvim se Plenković predstavlja, trebao bi najprije rješavati krizu, kakva je sada s raspodjelom i nabavkom cjepiva, a onda misliti na to kako će eventualno opravdati preveliku nabavku cjepiva. Od viška glava ne boli, zar ne?

Barem ne one koji su se dosad cijepili viškom cjepiva.

Lider znači prvi

Lider bi, dakle, trebao biti prvi. A Plenković se naknadno zakačio za druge EU čelnike u pritužbi Bruxellesu. Lider rješava krizu. A Plenković više misli na to kako će opravdati svoje (ne)rješavanje krize. Lider zna što radi. A Plenković se koleba, najavljuje rusko cjepivo, pa odustaje od njega, pa tvrdi da imamo dosta cjepiva, pa se žali da nam fali cjepiva...

I pravi lider prvenstveno misli na svoje građane, a ne na birokrate u Bruxellesu s kojima ne želi ući u otvoreni konflikt. Možda i zbog vlastitih interesa.

I pravi lider misli na građane, a ne na sebe. Odnosno, ne misli na to kako će se opravdavati nakon što eventualno nabavi previše cjepiva. Liderski je gledati dovoljno unaprijed, ali nije nimalo liderski koristiti to kao alibi za vlastite propuste u trenutnoj krizi.

Kriza se rješava kako dolazi i onda kad dolazi. Međutim, Plenković je ovu krizu odlučio rješavati sporije i neodlučnije, u strahu što će mu reći kad kriza prođe. 

I kad se bolje pogleda, nije to ništa čudno za Plenkovića.

Stalno kolebanje

Jedini istinski odlučan potez bilo je izbacivanje Mosta iz Vlade na izglasavanju povjerenja ministru Zdravku Mariću zbog sukoba interesa. 

Sve drugo bilo je obilježeno kolebanjem, odmjeravanjem, kupovanjem vremena, vlastitim pozicioniranjem, "dedramatiziranjem", iscrpljivanjem javnosti i protivnika, ali prvenstveno razmišljanjem kako će se ta situacija odraziti na njega osobno - na poziciju u HDZ-u, Vladi, Europskoj uniji. 

I rješavanje ove krize sa cjepivom miriše na takav model ponašanja.

Kao što se to vidi i u obračunu s korupcijom, u reformama, u gospodarstvu, u mijenjanju HDZ-a, u odnosu prema kritičarima.

Nije stoga nikakvo čudo da je Hrvatska pod takvim liderstvom postojano među najgorim članicama EU. I konstantno u krizama koje lider Plenković ne rješava.