Jedna od najvećih svjetskih katastrofa prije 38 godina pogodila je svijet. Eksplozija u nuklearnoj elektrani Černobil je 1986. promijenila naše živote, a sjajna serija HBO-a 'Černobil' pobudila je novi interes za tu katastrofu.Točan broj ljudi koji su umrli u danima i godinama nakon nesreće nije poznat. UN je 2005. objavio izvješće o 4000 mrtvih od posljedica radijacije u Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji. Godinu poslije Greenpeace je objavio svoje izvješće u kojem je broj smrti od posljedica kontaminacije procijenio na zastrašujućih 100.000. Pet milijuna Ukrajinaca, Rusa i Bjelorusa još živi u području s povišenom radijacijom. U velikom feljtonu čije nastavke svakog dana objavljujemo na portalu 24sata otkrivamo tko je prvi u Jugoslaviji prekinuo šutnju o katastrofi, kako su se građani tada morali ponašati da bi izbjegli posljedice zračenja, kako se u atmosferi katastrofe odvijao svakodnevni život (poput natjecanja Eurovizije), zašto su tržnice bile prazne, kako je počela havarija u elektrani, zašto su Sovjeti sve pokušali zataškati i kako je Zapad otkrio što se zaista zbilo te kobne noći. Požari, kako smo mogli vidjeti proteklih dana, i desetljećima kasnije haraju tom regijom zbog čega strah od posljedica katastrofe ne prestaje.
*Feljton je originalno objavljen na 24sata.hr u svibnju 2019. godine.
Zašto Gorbačov nije ništa znao?
Zataškavanje najveće nuklearne katastrofe je Mihail Gorbačov, tadašnji vođa Sovjetskog saveza, nekoliko godina kasnije pokušao opravdati u svojoj knjizi. Tad je napisao: 'Bila je eksplozija u nuklearnoj elektrani Černobil, ali reaktor je netaknut. Nitko u tih prvih nekoliko sati nije bio svjestan da je zapravo reaktor eksplodirao te da radijacija izlazi u zrak'.
Unatoč zataškavanju, obični ljudi u obližnjem Pripjatu, iako nisu imali mjerače radijacije, samim pogledom na nuklearku mogli su utvrditi da nešto nije u redu jer takav požar nisu nikada vidjeli.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Izašli smo da vidimo što se zbiva. Vidjela se vatra, a iznad nje svjetlucavo plava prašina koja se izdizala visoko u zrak - rekli su stanovnici Pripjata nakon katastrofe u Černobilu.
Većina onih koji su promatrali eksploziju bila je na željezničkom mostu malo izvan grada. Kako je most bio povišen, mogli su savršeno vidjeti što se to događa u elektrani. Mnogi od njih govorili su kako vide i nekoliko boja u vatri te da je plamen izuzetno visok. Sve to bila je posljedica grafita koji je gorio.
'Bili smo na mostu smrti'
Ono što stanovnici u trenutku dok su promatrali vatru nisu znali jest da je vjetar nosio radijaciju prema njima. Kasnije procjene stručnjaka kažu da je ta radijacija nad njima mogla biti oko 500 rendgena, a smrtonosna doza je oko 750 rendgena. Danas je taj most poznatiji pod nazivom 'most smrti' jer većina ljudi koja je stajala te noći na njemu je umrla od posljedica ionizirajućeg zračenja.
Taj šokantan prizor stvorio je paniku među stanovnicima Pripjata. Kako bi spriječili širenje panike, pripjatski odjel Ministarstva unutarnjih poslova je s lokalnim komunistima odlučio da se postave blokade preko ceste kako nitko ne bi smio napustiti grad niti u njega ući. Sve to kako se, tvrdili su u tim trenucima, ne bi širile dezinformacije.
Kao suradnik Međunarodne agencije za atomsku energiju fizičar Zdenko Franić je 1999. sa skupinom znanstvenika bio u Černobilu i Pripjatu.
- Prošetali smo tim područjem i posjetili grad Černobil, ali i Pripjat, koji je svega tri kilometra od elektrane. Bili smo na mostu s kojeg su stanovnici Pripjata gledali požar oštećenog reaktora, u sceni koja je realistično prikazana u prvoj epizodi serije HBO-a.
Dozimetrima smo stalno mjerili brzinu doze ionizirajućeg zračenja, a posebno na tim lokacijama. Ako tamo provedeš nekoliko sati ili nekoliko dana akutnih posljedica nema. Tu su lokaciju koristili za terenske vježbe i znanstvena istraživanja - prisjeća se naš fizičar.
U Hrvatskoj se ništa nije krilo
Nakon što je zagrebački Radio 101 prvi u Jugoslaviji objavio informaciju o Černobilu mediji u Hrvatskoj su izvještavali bez cenzure.
- Ne samo da nije bilo nikakve cenzure ili embarga na informacije, već smo radili posve slobodno. Te su upute išle svakodnevno, i preko televizije i preko novina. Nije se ništa krilo, niti je to netko tražio. Televizija je davala sve moguće vrste informacija, o zračenju, zaštiti, opasnosti od zračenja, o hrani. Građani su gutali te informacije, bili su jako zainteresirani a mislim da je TV Zagreb bila na visini zadatka. Nakon par dana i uređaji su pokazali da se radijacija u Hrvatskoj vratila u normalu - kaže Miroslav Lilić, legendarni urednik TV Zagreb.
Dodaje da je televizija, kad je vijest službeno potvrđena, danima objavljivala upute što da se radi ako radijacija dođe do Hrvatske.
Novine su također objavile kako je iz Kijeva 3. svibnja 1986. u Zagrebu stigao avion sa 154 putnika. Odmah su ih preusmjerili na beogradsku Vojno-medicinsku akademiju. Nakon ispitivanja utvrdili su da stupanj ozračenosti niti jednog putnika nije opasan po zdravlje. Ni njihova prtljaga nije bila opasna.
Eurosong i Doris su skrenuli misli s crnih vijesti iz Ukrajine
Brige oko černobilske katastrofe stanovnici Jugoslavije su razbijali drugim temama. Na primjer, neposredno nakon katastrofe, u svibnju 1986. na Euroviziji nastupala je Doris Dragović s pjesmom Zrinka Tutića 'Željo moja'.
- Nas se još gleda s podozrenjem i poistovjećuje nas se s egzotikom. Zbog toga, nastup na Euroviziji shvaćamo kao druženje i svakim plasmanom u sredini ćemo biti zadovoljno - kazao je tada Tutić za Večernji list.
VIDEO
U zagrebačkim kinima su se prikazivali holivudski hitovi 'Greystoke, legenda o Tarzanu', 'Lov na zeleni dijamant', 'Polja smrti, 'Superman II' ' Octopussy', 'Ima li pilota u avionu' i 'Ne pucaj u nasljednicu'. U zagrebačkom HNK-a igrali su 'Romeo i Julija', 'Macbeth' 'Majstor i Margarita', a u Gavelli 'Kralj Lear' te 'Sokol ga nije volio' dok su posjetitelji Komedije mogli uživati u predstavama 'Jalta, Jalta' i 'Vjenčani list'.
Zadrani su slavili titulu prvaka Jugoslavije u košarci. KK Zadar je u Zagrebu protiv dvostrukog prvaka Europe Cibone, predvođenog Draženom Petrovićem, izborio pobjedu 111:110 nakon dva napeta produžetka.
Prvenstvo Jugoslavije u nogometu obilježili su skandali i optužbe oko namještanja utakmica u posljednjem kolu prvenstva. Prvak države postao je Partizan iz Beograda, osvojivši svoju desetu titulu.
Sve su to bili događaji koji su ljudima u Jugoslaviji skretali misli od crnih vijesti iz Ukrajine. A u toj zemlji još nisu shvaćali razmjere černobilskog užasa.
Prvo su počeli povraćati, uskoro nisu mogli stajati
Sovjetske vlasti nastavile su ignorirati katastrofu u Černobilu i njene posljedice. Da se nešto puno ozbiljnije događa u elektrani glavni inženjer Fomin i direktor Brjukanov shvatili su tek nakon što je pozlilo zamjeniku glavnog inženjera Djatlovu koji je bio dežuran kada je reaktor eksplodirao. Svi koji su tu noć bili u smjeni razboljeli su se. Prvo su počeli povraćati, a nakon nekoliko sati nisu više mogli niti hodati. Oni koji su se našli u blizini reaktora umrli su za samo nekoliko sati.
Samo nekoliko sati nakon eksplozije, pokazat će kasnije istrage, zamjenik ministra za energiju Aleksej Makukin napisao je u pismu s naznakom tajnosti da je u Černobilu bila eksplozija, da su se urušili dijelovi reaktora i dio krova. U pismu stoji i da su jedinice na položaju te da pokušavaju 'ohladiti vruću zonu reaktora'. Dodao je i kako nema potrebe za evakuacijom ljudi iz Pripjata.
Otprilike u vrijeme kada je ovo pismo poslano sovjetskoj komunističkoj partiji, u Černobil dolazi i general Berdov sa svojim jedinicama te još 37 vatrogasnih postrojbi s ukupno 186 vatrogasaca.
Gorbačov je u međuvremenu osnovao i komisiju koja je trebala istražiti što se dogodilo u Černobilu, koji je razlog eksplozije te koje bi mogle biti posljedice. U komisiju su bili tajnik za rudarstvo i energiju, zamjenik tajnika za zdravstvo, unutarnjih poslova, vodstvo Ukrajine, zamjenik državnog tužitelja, predstavnici sindikata, KGB te znanstvenici specijalizirani za nuklearnu energiju.
>>> Kraj drugog nastavka