Posljednja tri tjedna nemamo se čime otuširati. Bunar u dvorištu dubok 43 metra i kopan prije 30-ak godina nije dovoljan za naše potrebe.

Ili ćemo čekati kišu da se napuni ili moramo otići u dva kilometra udaljeno selo Hruškovica kod mame koja u bunaru ima dovoljno vode za sebe i nas. Kod nje se kupamo i peremo robu, govori Mirjana Jedvaj (39) iz Kamenice, naselja općine Preseka, u kojoj nema ni metra javnog vodovoda. Ona i suprug Zlatko (45) imaju četvero djece i veliko poljoprivredno imanje s ukupno 60 grla stoke. Jedna krava na dan popije od 50 do 80 litara vode pa štede na sebi ne bi li napojili stoku. U ljetnim mjesecima zovu vatrogasce koji im tjedno dovoze cisternu s 8000 litara vode koju plaćaju 350 kuna.

- Vodu spuštamo u bunar koji bismo trebalo kopati do dubine od 120 metara. Ne znamo kakva bi tada bila kvaliteta vode - govore Jedvaji i dodaju kako se ne sjećaju kada je posljednji put pala obilna kiša.

Vrijeme je sadnje, no i to odgađaju jer je zemlja suha i raspucala. Preseka, mjesto 50-ak kilometara udaljeno od Zagreba, ima 1600 stanovnika. Svi koriste vodu iz bunara. Projekt vodovoda vrijedan je više od 100 milijuna eura. Čak 85 posto će biti financiran iz fonda EU.

- Kada nas spoje na vodovodni sustav, konačno ćemo se moći otuširati u privatnosti doma. No i dalje ćemo piti vodu iz bunara jer takvu nigdje ne možete kupiti - poručuju Katarina (21), Jelena (18), Marija (15) i Tomislav (8) Jedvaj.