Tri je ujutro, ženi iz središnje Hrvatske zvoni telefon, upravo je primila najvažniji poziv u životu - mora hitno u bolnicu jer za nju stiže novo srce koje će joj spasiti život. Ovakav scenarij doživjelo je na stotine pacijenata u Hrvatskoj, dok su neki vijest dočekali u bolnici jer im je njihov organ već počeo otkazivati. Zahvaljujući tome što je Hrvatska članica Eurotransplanta, organi sad puno brže stižu hrvatskim pacijentima i spašavaju im živote.
Transplantacije u pet hrvatskih bolnica
Transplantacije se rade u pet bolnica: KBC-u Zagreb, KB-u Merkur, KB-u Dubravi, KBC-u Rijeka i KBC-u Osijek, a 24sata su razgovarala s njihovim liječnicima.
Prva jetra u Hrvatskoj transplantirana je 1998. godine, i to u KB-u Merkur, a dvojac koji predvodi transplantacije u toj bolnici su docent Stipislav Jadrijević i prof. dr. Branislav Kocman. Oni su i tijekom božićnih blagdana transplantacijama spasili dva života.
Što se tiče jetre, godišnje ih u KB-u Merkur, dodaje, transplantiraju oko 80, a najviše su ih transplantirali u jednoj godini - oko 130.
- Kod nas se i bubrezi transplantiraju, ove godine smo ih transplantirali oko 60, i još radimo transplantacije gušterače, najčešće u kombinaciji s bubregom. Rjeđe pak transplantiramo tanko crijevo - rekao nam je dr. Branislav Kocman, iza kojega je više od 500 obavljenih transplantacija, pa ih više i ne broji.
Rebro jedino radi transplantacije i kod djece
KBC Zagreb je pak najveća hrvatska bolnica koja ima i najsloženiji transplantacijski program u Hrvatskoj.
Voditeljica Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije, dr. Jasna Stoić Brezak, za 24sata je istaknula kako se u njihovoj bolnici transplantira najviše organa (bubreg, jetra, srce i pluća), a jedini su bolnički centar u Hrvatskoj koji, otkriva nam, radi sve te transplantacije i kod djece.
Voditelj tima za transplantaciju srca kod djece je, navodi nam, prof. Darko Anić, dok je prof. Jurica Vuković voditelj transplantacija jetre kod djece.
Što se tiče transplantacije organa kod odraslih pacijenata, na Rebru je za bubrege zadužen akademik Željko Kaštelan, akademik Davor Miličić za srce, akademik Miroslav Samaržija za pluća i prof. Davor Mijatović za jetru.
- Izuzetna je vrijednost što imamo izrazito uspješan transplantacijski tim za djecu u svim programima. Ja kao bolnički koordinator za transplantacije sam u sustavu Eurotransplanta. Osam dana mjesečno pratim ja, a ostale dane drugi prate ponudu organa. Tako sam odgovorna i za donorski i za transplantacijski dio, da se sve radi po zakonu - rekla nam je dr. Jasna Stoić Brezak.
Ističe kako se Hrvatska može pohvaliti ne samo po broju transplantacija, nego i po ishodima.
- Upravo je to najvažnije, dakle Hrvatska ne samo da je vodeća po broju, nego i po ishodima, odnosno dužini preživljenja bolesnika i transplantiranog organa u tijelu bolesnika. Prosječno godišnje preživljenje svih organa je više od 95 posto. Zato je Hrvatska u svjetskom vrhu što se tiče transplantacija. Što se tiče naše bolnice, Rebro na godišnjoj razini ima i 10 transplantirane djece. U odnosu na ukupan broj transplantiranih organa (115), to je gotovo 10 posto, a to je jako visoki udio provedenih transplantacija djece u odnosu na druge zemlje. To je fenomenalan rezultat s obzirom na to kolika je dostupnost organa za djecu i liječnika stručnjaka koji su sposobni provesti transplantaciju organa u djece - istaknula je.
Kod djece se najčešće transplantiraju bubrezi, pa zatim srca, kako nam je otkrila.
I treća zagrebačka bolnica u kojoj se rade transplantacije je KB Dubrava, u kojoj se transplantira isključivo srce. Prvo je srce transplantirano u toj bolnici još 1995. godine.
Docent Igor Rudež, pročelnik kardiologije, glavni je za transplantacije srca, a taj su program u toj bolnici pokrenuli još 1995. godine. Pitali smo ga kako pacijenti reagiraju kad doznaju da će dobiti novo srce.
- Pacijenti se ili prepadnu ili su pak toliko uzbuđeni i jedva čekaju. Naravno, svi se oni boje, no u ovih 250 transplantacija, koliko smo ih imali, samo se jedno ili dvoje pacijenata toliko prepalo da su odbili transplantaciju. Treba napomenuti kako nas svi oni prvo upoznaju, prođu i psihološke pripreme, moraju dobiti i potvrdu psihologa i psihijatra da su stabilni kako bi se kvalificirali za program transplantacije. Strašno je važna i podrška obitelji, jer životni uvjeti i suradljivost utječu na stopu preživljenja - rekao je za 24sata docent Rudež.
'Pacijenti žele znati čije su srce dobili'
Raspituju li se pacijenti čije su srce dobili, pitamo ga.
- Da, pokušavaju doznati čije je srce, no strogo je zabranjeno otkrivati odakle su dobili organ, čak ne govorimo ni zemlju podrijetla jer to nije etički prihvatljivo. Važno je da ni obitelj donora ne zna kome ide srce, kao ni obitelj primaoca kako bi se spriječile razne stresne situacije. Ako imate obitelj donora koja se u boli fiksirala na to kome je otišlo srce njihova djeteta pa se fiksiraju na primatelja, e sad kako bi spriječili te patološke fiksacije i proganjanja, ne otkriva se čije je srce presađeno niti tko ga je primio - kaže nam.
Otkako je Hrvatska u Eurotransplantu od 2007. značajno je, dodaje, porastao broj transplantacija.
- I mi i Rebro smo dotad imali četiri transplantacije godišnje, dok ih sad imamo 20-ak, a Rebro 30-ak. To je jako dobro što se tiče srca. Imamo i listu čekanja, bolesnici na hitnoj listi u prosjeku čekaju maksimalno mjesec dana novo srce, dok oni na redovnoj listi čekaju u prosjeku do osam mjeseci - otkrio nam je.
Jednogodišnje preživljenje, dodaje, iznosi 90 posto, petogodišnje je 80-ak posto, a 10-godišnje oko 65 posto.
Dr. Goran Samardžija koordinator je za transplantacije u KBC-u Osijek, gdje se isključivo, kaže nam, rade transplantacije bubrega, i to od neživih osoba.
- Najmlađi smo transplantacijski centar u Hrvatskoj, a u ovih 16 godina transplantirali smo 173 bubrega. Najviše smo imali 21 transplantaciju jedne godine, a ove smo ih imali devet. Na listi čekanja imamo stalno 20 pacijenata. Nakon poziva Eurotransplanta iz Nizozemske da imaju organ koji odgovara našim pacijentima, onda se ide u realizaciju transplantacije. Najčešće su bubrezi iz Hrvatske, ali stižu nam i iz Mađarske i Njemačke, a nakon toga se kreće s postupkom - rekao nam je dr. Samardžija.
Pacijenti prođu niz pretraga i potpisuju pristanak.
- Kad su na aktivnoj listi i zdravstveno spremni, nemaju upale i nisu hospitalizirani, tad im napominjemo da uvijek moraju biti dostupni, ako ih nazovemo u 3 ujutro da stiže novi bubreg da se odmah jave i stignu u bolnicu. Budu iznenađeni kad im zazvoni telefon i u koje doba noći, ali na njima je konačna odluka prihvaćaju li novi bubreg. Idealan period transplantacije je do osam sati od eksplantacije - otkriva nam.
KBC Rijeka isključivo pak radi transplantacije bubrega, a prof. Josip Španjol, predstojnik urologije, za 24sata otkriva da su u godini dana povećali broj transplantacija.
- Godišnje ih imamo oko 16, a sad ćemo ih do kraja godine imati 20. Stopa preživljenja unutar godine dana nam je 100 posto. U ovoj godini nijedan presađeni bubreg nije morao biti odstranjen. Kako smo dio Eurotransplanta, iako su nekad organi iz Hrvatske, većinom su iz nekih drugih zemalja. No moram napomenuti kako smo ove godine imali porast donora od gotovo 100 posto. Lani smo imali 11, a ove godine 20 eksplantacija bubrega. Iako naše zakonodavstvo ide na pretpostavku da su svi donori osim onih koji su se za života izjasnili da su protiv darivanja organa, no naš stav je da uvijek tražimo dozvolu obitelji - otkriva nam.
Ove je godine 297 ljudi u Hrvatskoj dobilo novu priliku za život zahvaljujući tome što su im transplantirani organi. Do 26. prosinca 2023. ukupno je transplantirano 130 bubrega, 102 jetre, 48 srca, 12 pluća i 5 gušterača (podaci uključuju i kombinirane transplantacije i transplantacije organa od živih darivatelja). U istom periodu je prijavljeno 114 preminulih darivatelja, dok je 14 živih osoba darivalo organ bližnjima.
Hrvatska je među prvih pet zemalja svijeta po broju transplantiranih jetara na milijun stanovnika.