Policajac Mato Oraškić je prije 25 godinA, 22. rujna 1999., tijekom brakorazvodne parnice s pištoljem ušetao u sudnicu na Općinskom sudu u Zagrebu i ubio sutkinju, odvjetnicu i suprugu te teško ranio zapisničarku.
U njihovu spomen Hrvatska 22. rujna obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježen je u ponedjeljak na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu, gdje su uz predsjednika Republike Zorana Milanovića bili ministar pravosuđa Damir Habijan i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. U spomen na njih, kao i za sve žene žrtve nasilja, Milanović je zapalio svijeću i položio cvijeće ispred zgrade Općinskog građanskog suda.
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan osudio je bilo kakav oblik nasilja, posebice nad ženama i nasilje u obitelji te ustvrdio da zakonodavni okvir ima odvraćajući učinak, ali je nužno da djeluje sinergijski s onima koji primjenjuju taj zakon.
Na obilježavanju je bio i predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Radovan Dobronić, koji je ustvrdio da je situacija bolja, ali da još nije onakva kakva bi trebala biti.
Rekao je da se suočavamo s ozbiljnim društvenim problemom, a to je činjenica da mnogi muškarci kada stupe u brak ili vezu sa ženom misle da je ona njihovo vlasništvo i da mogu raditi s njom što žele.
"Govori se i da ti muškarci nasilje počine u afektu. S tim se ne slažem, mislim da su to proračunate kukavice koje su već ranije pokazale znakove nasilničkog ponašanja, a kada vide da sustav ne reagira onda zaključuju da im neće biti ništa, ako s tim nastave i zato do nasilja i dolazi", rekao je . Poručio je da je njihov glavni zadatak da sudske odluke gdje god mogu djeluju preventivno.
Osvrnuo si na činjenicu da se suci kod donošenja presude oslanjaju na centar za socijalnu skrb i razne vještake psihologe, sociologe i da je Hrvatska prema ocjeni izvješća GREVIO na razini spomenutih struka zaostala zemlja.
Naveo je primjer kako se smatra da i majka i otac trebaju jednako sudjelovati u životu djeteta i da se često na temelju te pretpostavke, ocu koji je već dokazani nasilnik povjerava dijete.
Rekao je i da suci koji se bave ovakvim slučajevima trebaju biti svjesni da imaju i pravni i društveni problem pred sobom i trebaju voditi računa da kazna za počinitelja bude odvraćajuća.
"Zbog slučajeva obiteljskog nasilja dolazi do pritisaka na suce u smislu izricanja strogih kazni, ali suci moraju i dalje moći slobodno odlučivati o visini kazne", kazao je Dobronić.
Prisjetimo se tragične priče.
Bila je srijeda 22. rujna 1999. godine. Za sutkinju Ljiljanu Hvalec trebao je biti uobičajen radni dan. Brakorazvodna parnica supružnika Oraškić bila je zakazana za 9.30 sati. Kako se bližilo vrijeme parnice, Mato Oraškić već je provodio svoj krvavi plan. U sud je ušao kroz gruntovnicu, znajući da će kroz taj ulaz lakše proći s oružjem.
Sat vremena prije rasprave na sud je došao i Vladimir Šeks, tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora, zbog zakazanog ročišta radi sukoba s kolegom Slavenom Leticom koji ga je jednom prilikom nazvao pijancem. U društvu odvjetnice Nele Pedišić, Šeks je stajao na jednom od hodnika suda. Bilo je oko 9.45 sati, a na prvom katu suda odvijala se drama.
Teško ranjena zapisničarka Stanka Cvjetković kasnije je posvjedočila kako je Oraškić ustao i izvadio pištolj nakon što je sutkinja izdiktirala za zapisnik da je brakorazvodni postupak gotov.
S prva dva hica Mato Oraškić ubio je suprugu Gordanu, a nakon nje, također s dva metka, odvjetnicu Hajru Prohić. Okrenuo se prema sudačkom stolu i upucao sutkinju, a njezino tijelo klonulo je na pod.
Zapisničarku je teško ranio, a pri odlasku iz suda zgrabio i spise te ih spremio u ruksak. Odjurio je u zahod gdje je oprao ruke, a zatim je istim putem, kroz gruntovnicu, izašao iz zgrade suda.
'Na bojištu sam bio, ali takvo što u životu nisam vidio'
- Bio sam na bojištu, ali takvo što u životu nisam vidio. Na lijevoj strani sudnice jedna preko druge ležale su na podu dvije žene. Krenuo sam prema izlazu, ali sam tada čuo tihi glas zapisničarke. Molila je da maknemo stol s nje - ispričao je sudu 2. lipnja 2000. godine sudac Ivica Veselić koji je kobnog dana prvi, s kolegom Mladenom Ježekom, ušao u krvavu sudnicu.
Suprugu ubijene sutkinje strašnu vijest priopćio je partner iz pekarnice koju su zajedno držali. Najteže mu je bilo reći sinovima, koji su tada imali 10 i 6 godina. Ubojicu majke svojih dječaka prvi puta je vidio na sudu.
- Nikada nisam nikome poželio smrt, ali kad je on u pitanju, za njega ne vrijedi katolički oprost. Bog neka mu oprosti ako može, ali ja do svoje smrti neću - rekao je Mario Hvalec.
Suprugu Ljiljanu upoznao je kad su bili vrlo mladi. Zajedno su odrastali i potjecali iz radničkih obitelji. Za smrt supruge i majke Mario i sinovi nagodbom su od države dobili 50.000 tadašnjih njemačkih maraka.
Mato Oraškić svoj je brak uništio patološkom ljubomorom. Nakon što bi završio sa smjenom u policijskoj postaji u Novom Zagrebu odlazio je u kafić na Sigečici i čekao da supruga Gordana završi smjenu. Iz početne idile, brak se u godinu dana pretvorio u pakao.
Pobjegla je u Njemačku, Ludi Mato došao za njom
Ljubomorni ispadi Mate Oraškića ili 'Ludog Mate', kako su ga zvali, bili su sve češći i žešći. Suprugu Gordanu je psihički zlostavljao, a počeo ju je i tući. Početkom 1999. godine nazvala je svoje roditelje, koji su živjeli u Njemačkoj, da ju je Mate pretukao i da je otišla od njega. Majka i brat su po nju došli u Sloveniju i odveli je u Njemačku, no Mati je to tek bio okidač. Otišao je za njom. Intervenirala je i njemačka policija, a Mato je sve prikazao kao otmicu u kojoj su glavni igrači suprugina majka i brat.
Gordana je rekla kako joj je zaprijetio da će, ako nekome kaže da ju je tukao, jedan metak dobiti ona, a drugi će ispaliti u sebe. Njegova obitelj bila je na njegovoj strani te su Gordanu optužili da je bila u vezi s vlasnikom kafića na Ferenščici u kojem je radila. Optužili su je i da je njezina obitelj od Mate ukrala 50.000 maraka te da ju je zato i ubio.
Oraškić nije mogao podnijeti činjenicu da se bliži dan kada će izgubiti ženu koju je smatrao svojim vlasništvom. Dan prije pokolja ispovjedio se u crkvi u Rasniji gdje je često odlazio kad bi posjećivao majku u Cvetkovcu kod Koprivnice. Kod majke je proveo i zadnji dan prije masakra. Bio je uznemiren, a mjesec dana ranije suspendiran je s posla jer se sumnjalo da je 23. lipnja 1999. zapalio kuću Gordaninih roditelja. Ona je bila u Njemačkoj, a nekoliko dana prije krvavog ročišta stigla je u kuću svojih roditelja u Blagorodovcu.
Večer prije ročišta Gordanu je nazvala odvjetnica Hajra Prohić i rekla da će ipak biti na raspravi, s koje je trebala izostati zbog smrti suprugovog oca.
- Moja je supruga ipak otišla na to ročište. I danas kad razmišljam o svemu što se dogodilo, siguran sam da je on svjesno počinio taj zločin. Teško mi je prihvatiti neka objašnjenja da je on to učinio samo zato što se radilo o ženama - kazao je Esad Prohić, suprug ubijene odvjetnice.
Prvi osuđenik koji je dobio maksimalnu kaznu zatvora
Na suđenju Oraškiću koje je uslijedio, ubojica je izvodio svoju predstavu. Majci ubijene Ljiljane Hvalec dobacio je ''Đubre jedno!''. Čitavo suđenje ponavljao je kako je optužba protiv njega montirana.
- Kako bi bilo vama da vas optuže, a izgubili ste tako drage osobe! - rekao je tada u sudnici.
Sudac Zdravko Jambrović, kojeg je Oraškić nazivao korumpiranim pijancem, kazao je kako u svojoj višegodišnjoj praksi nije naišao na ovakav slučaj. Oraškić je sucu čak duže vrijeme pisao iz zatvora, a nakon uhićenja je rekao ''Kad mi skinu lisice, poubijat ću sve oko sebe".
Mato Oraškić kaznu bi trebao izdržavati do 22. rujna 2039. godine.