"Svašta smo vidjeli, ali ovo nismo doživjeli. Bili smo zgroženi".

Zašto je premijer Andrej Plenković jučer tako otvoreno priznao svoju "zgroženost" aferom koja je dovela do razrješenja ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegova savjetnika Jurice Lovrinčevića?

"Zgroženost" kakvu nije osjećao, a kamoli izrazio i podijelio s javnosti ni u jednoj drugoj aferi koja je prokuljala iz njegove Vlade, iz njegove stranke i njegove vlasti?

Zato što, kako je to iste večeri objasnio HDZ-ov zastupnik Damir Habijan, "dionici" afere nisu bili HDZ-ovci. 

Tko su dionici?

"Tko su, nazovimo ih dionici, nazovimo to aferom", kazao je Habijan sinoć u Otvorenom. "Dakle, imamo bivšeg savjetnika, bivšeg ministra, koji je nestranačka osoba, odnosno, ne znam je li nestranačka osoba, ali nije član HDZ-a, imamo novinara koji nije član HDZ-a i imamo trećeg dionika, to je Most. Imamo tri aktera, nitko od njih nije iz HDZ-a". 

Iako je iznad cijele te afere bio HDZ-ov ministar Davor Filipović.

Kad su "dionici" afera HDZ-ovci, Plenković ne dijeli s javnošću tako slobodno svoje zgražanje. Često nalazi opravdanja, otkriva nijanse ili se naprosto pravi blesav. Sad kad može priču ("nazovimo to aferom") usmjeriti prema drugima, spremno se zgraža i snebiva.

I naravno, pretvara u gorljivog borca protiv korupcije u najkorumpiranoj vlasti još od... Pa, još od Ive Sanadera.

Delegiranje krivnje

Cijelu aferu koja smrdi na model Fimi medije Plenković i njegovi HDZ-ovci koriste za obračun s Mostom, za delegiranje krivnje, za pranje od odgovornosti, pa i za žrtvovanje nebitnog ministra kojeg je Plenković vodio za ruku kroz zagrebačku kampanju, doveo za ruku na čelo ministarstva i onda mu - dao nogu.

Savjetnik Lovrinović nije samo kriv što je državnim novcem kupovao oglasni prostor, pa od toga navodno uzimao pola novca za sebe (ili nekog drugog), nego i što je Mostu navodno dijelio informacije koje je oporbena stranka koristila za napade na Plenkovića.

A to je za Plenkovića, gorljivog borca protiv korupcije, veći grijeh od same korupcije.

Ipak, u gomili pitanja koja zahtijevaju odgovor u ovoj aferi, dva su politički posebno važna.

Otkud sloboda?

Prvo, zašto je Jurica Lovrinčević tako slobodno radio ovo u čemu ga se ulovilo? Zato što je mislio da se to smije. Zato što to u ovoj vlasti rade svi. Takva je kultura. Takva je politika. Ako je sada ulovljen on, koliko ih je prošlo ispod radara? Ovo nije prva afera, Plenković i sam kaže da su "svašta vidjeli", pa je logično zaključiti da nije jedina. A bogami ni posljednja.

Usput, bi li se Lovrinčevića ulovilo u ovoj aferi da ga se nije ulovilo kako dila informacije iz Ministarstva gospodarstva Nikoli Grmoji i Mostu?

I drugo, vrlo jednostavno pitanje na koje nikada nećemo dobiti konačni odgovor: ako je Filipović pao zbog toga što je odabrao svog posebnog savjetnika, zašto ne padne Plenković koji je odabrao Filipovića? I čitavu garnituru drugih ministara: od Lovre Kuščevića preko Gabrijele Žalac i Darka Horvata, do Tomislava Tolušića, Josipa Aladrovića, Tomislava Ćorića, Martine Dalić...

Lovrinčević je osjećao takvu slobodu da je mogao otvoreno tražiti podjelu novca od tv novinara, a to ne radi netko tko se nalazi na nesigurnom terenu i kontroliranom okruženju. Takva sloboda dolazi iz rada u HDZ-ovoj vladi.

Nije anomalija

Lovrinčević je radio ovakve stvari pod Filipovićem, ali i pod Plenkovićem i pod HDZ-om. Ovo nije anomalija, koliko god se Plenković nad njome zgraža kao da to doista i jest, to je sustav kojeg smo dobro upoznali. Ne samo u proteklih Plenkovićevih sedam godina, nego i u Sanaderovih šest, kao i u HDZ-ovih 25.

Ovo nije afera Lovrinčevića, nego i Filipovića, što je premijer njegovom naprasnom smjenom i priznao. No onda je to i afera premijera Plenkovića, a ne Mosta ili nestranačkih ljudi, kako to sugerira Damir Habijan, osoba za javno struganje HDZ-ova smeća.
Jedini presedan u ovoj priči, nad kojom se Plenković "zgraža", jest činjenica koju javno prodaje Habijan, da ona ne uključuje (samo) HDZ-ove aktere. Ali se opet događa u HDZ-ovu ministarstvu.

Ili postavimo to ovako: bez Plenkovića ne bi bilo Filipovića, bez Filipovića ne bi bilo Lovrinčevića.

Plin za cent

A možemo cijelu priču zaokružiti i ovako: u samo deset dana Plenković se - slučajno ili indikativno? - uspio riješiti dva aktera afere "plin za cent" koji su mjesecima međusobno prebacivali krivnju za tu aferu, Frane Barbarića sa čela HEP-a i Davora Filipovića sa čela Ministarstva gospodarstva.

Premda niti jedan nije otišao zbog "centa".

A nakon svega, na vrhu ove klimave piramide održava se Andrej Plenković. Jedini koji doslovno pliva kroz koruptivnu kanalizaciju i uspijeva izaći čist s druge strane.