Te zločine policija je istraživala, novinari su tjednima, mjesecima pisali i nagađali, a javnost je bila uznemirena i u strahu... Do danas pitanja su ostala - 'Tko ih je ubio?', 'Ima li svjedoka?', 'Tko je zaustavio istragu?' te 'Gdje je nestao novac?'. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu zaboravljeni - Neriješeni slučaj!

Poznatog bankara Ibrahima Dedića (52) ubili su 3. srpnja 1999. godine u Zagrebu. U večernjim satima, oko 22.30 sati, izlazio je ispred zgrade gdje ga je dočekao jedan ili više napadača. Susjedi su rekli da su čuli jedan hitac, a onda dva. Napadači, kojih je prema nekim navodima bilo troje, pobjegli su u crnom BMW-u.

Na adresi na zagrebačkim Sveticama gdje je ubijen, živio je i imao poslovnicu Promdei banke. 

Građani su obavijestili policiju da su čuli hice, nakon čega je uslijedio očevid. Utvrdili su, između ostalog, da su napadači Dediću iz vatrenog oružja nanijeli teške ozljede od kojih je na mjestu preminuo. 

Policija je i dan nakon ubojstva ispitivala susjede jesu li nešto čuli ili vidjeli. Ipak je ubijen kontroverzni hrvatski bankar.

Susjed čuo tri hica

Jedan od susjeda ispričao je kako se tuširao kada je čuo pad limene ploče, pa hitac, a nakon toga još dva hica. Izašao je na balkon vidjeti što se događa, ali kako je bila noć ništa nije vidio. S još jednim susjedom spustio se dizalom do prizemlja i vidio čovjeka koji je ležao u lokvi krvi. Nisu odmah prepoznali o kome se radi, a shvatili su da je Dedić tek kada je na mjesto zločina stigla policija.  

Blokada grada kodnog imena 'Rampa'

Nakon ubojstva, u kasnim noćnim satima policija je blokirala zagrebačke ulice. Duge cijevi čuvale su izlaze iz grada, a agenti u civilu su obilazili kafiće u centru. Legitimirali su gotovo svakoga. Kodno ime za blokadu grada koja je trajala cijelu noć bilo je 'Rampa'. Slična situacija nastavila se i idućih dana tijekom kojih je grad bio pun policije. 

Iako je većina medija izvijestila da su Dedića upucali tri puta, u javnost je procurila informacija da je doslovno izrešetan s preko 20 hitaca, kao i da je prije ubojstva bio u društvu misteriozne plavuše, navodno ruske prostitutke. 

Teorije o Dediću: Bio je svodnik?

O Ibrahimu Dediću kružile su razne priče o tome kako je zaradio novac i osnovao banku. Prema nekim pričama već je u srednjoj školi odlazio s braćom raditi u Njemačku. Prema jednoj od priča bio je lažni fotograf i hvatao ljude po zagrebačkom Maksimiru, a onda im nikad ne bi isporučio uratke. Treća verzija je da je prostitutkama iz Gajeve ulice upravo on bio svodnik. 

On je tvrdio da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a neki njegovi poznanici su tvrdili da je studirao Pravo u Zagrebu. 

Otvorio banku - s rastom banke rasle i nevolje

Poznat je po otvaranju prve privatne banke u Hrvatskoj 1989. godine. Promdei banku osnovao je u vrlo jadnom prostoru kraj stana u kojem je živio, a u najboljim vremenima imala je 43 poslovnice po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. 

Kako je rasla banka, rasle su i nevolje. Samo u jesen 1990. godine čak je 486 revizija i kontrola obavljeno u banci, a u studenom 1992. u poslovnici u Kopru pronađeni su krivotvoreni tolari. Slovenska policija uhitila je Dedića i u zatvoru je proveo osam mjesecu. To je samo dio kontroverznih situacija koje su se vezale uz poslovanje ovog poduzetnika. 

I u vrijeme devizne suše, za vrijeme Domovinskog rata, kod njega su se mogle nabaviti čak i valute iz egzotičnih zemalja. Naravno provizije su bile visoke. Dostupni su bili i krediti, a njih su pratile visoke kamate i upis na hipoteku. Pravilo je vrijedilo za sve kredite pa i one minorne od tek nekoliko tisuća maraka. 

U medijima je dobivao veliku pozornost i jer je za vrijeme rata muslimanske izbjeglice opskrbljivao hranom i odjećom. Pomoć je najčešće dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju, ali obično nije spominjao da nije sam kupio robu. Naime, bila je riječ o humanitarnoj pomoći koja je stizala iz islamskih zemalja. 

Godinu prije ubojstva preživio atentat

Ibrahim Dedić tvrdio je da je preživio sedam atentata. Posljednjih godina života bio je u središtu pozornosti. Najveći razlog su bile navodne veze koje je imao s arapskim svijetom i islamskim zemljama. 

Početkom 1998. godine Dedić je, na istom mjestu gdje je poginuo, preživio pokušaj atentata. Zaradio je prostrjelnu ranu vrata i završio u bolnici. Novinarima je rekao da je žrtva ucjene i da ucjenjivači od njega traže dva milijuna dolara. Tvrdio je da ga policija nedovoljno štiti, a kada je izašao iz bolnice zagorčavao je život svojim susjedima za koje je tvrdio da su uključeni u napade na njega. 

Znao je za slučajne prolaznike tvrditi da su potencijalni atentatori, a novinare je optuživao da pišu provokativne tekstove. Kada bi imao stanke od odlazaka psihijatru, osobno je dolazio galamiti u novinske redakcije. 

Tko je kriv?

Među imenima koja su se spominjala kao potencijali krivci za ubojstvo bilo je i ono Fikreta Abdića. U medijima se pojavila informacija kako su Abdić i Dedić surađivali na nizu unosnih poslova, a nakon što je Abdić odlučio zaboraviti fantomsku tvorevinu 'Autonomna pokrajina Zapadna Bosna' i skloniti se u Hrvatsku, Dedić nije bio sklon oprostiti mu dugove. Navodno je godinama pokušao naplatiti ono što mu Abdić duguje, a prije ubojstva počeo mu je prijetiti da će otkriti pojedinosti o njegovim navodno mutnim poslovima u suradnji s hrvatskim vlastima.

Nakon objave te informacije, Jutarnjem listu javio se muškarac tvrdeći da je član organizacije 'Mudžahedin Zenica' i da su oni ubili Dedića, a kao razlog su naveli činjenicu da je opljačkao narod Bosne i Hercegovine. 

Ipak, Dedićevi ubojice najvjerojatnije su bili članovi zagrebačkog podzemlja. Policija je sat vremena nakon ubojstva upala u zagrebački casino 'Joker', čiji je vlasnik bio ubijeni Zlatko Bagarić, a onda ga je preuzeo Nikica Jelavić. Pretpostavljalo se da ucjena od dva milijuna maraka koju je Dedić spominjao dolazi upravo iz Bagarićevog kruga. S obzirom na to da unatoč svemu Dedić nije bio poznat kao opasni kriminalac, moguće je da je zbog 'igre' s opasnijima od sebe završio upucan na ulazu u svoju zgradu.

>>> O novom neriješenom slučaju čitajte u ponedjeljak