Čak 150 istraživača javilo se u Vatikan sa željom da napokon vide papire koji će dati odgovor na pitanje tko je zapravo bio Eugenio Pacelli, koji je kao Pio XII postao najkontroverznijim rimskim biskupom 20. stoljeća. Arhiv je, naime, konačno otvoren 1. ožujka, godinu dana nakon što je papa Franjo rekao kako se Crkva “ne boji povijesti”.
Na punu istinu, ili nešto nalik njoj, svakako ćemo se načekati. Arhiv, naime, u jednom trenutku može primiti samo 60 ljudi, a dokumenti vezani za Pija XII broje se u milijunima pa će posao trajati godinama. Među prvima dokumente će vidjeti predstavnici židovske zajednice u Rimu te znanstvenici iz Yad Vashema, izraelskog Muzeja holokausta i američkog Memorijalnog muzeja. U ovom trenutku posve je nedvosmislena samo jedna ocjena - Pio XII, kao i većina papa, biskupa i nižeg klera, bio je uvjereni i tvrdi antikomunist, koji je u komunizmu vidio smrtnog neprijatelja. Imajući na umu odnos Moskve prema svećenicima, crkvama i religiji, taj odnos ne začuđuje. No nejasno je kako se papa odnosio prema nacizmu, fašizmu, antisemitizmu i sličnim desnim “izmima”. Svjedočanstva su, kako to obično biva, proturječna i izrazito suprotstavljena. David Kertzer, američki znanstvenik, specijalist za odnos Katoličke crkve i fašizma, koji će ovaj tjedan početi proučavati arhiv, rekao je za Observer da u Vatikanu vidi “znakove nervoze” zbog onoga što bi moglo iscuriti iz arhiva.
- Vatikanski dokumenti dat će golemu količinu svježeg materijala na više milijuna stranica, rekao je pa pojasnio: “Jasno je: Pio XII nikad nije javno kritizirao naciste zbog genocida koji su počinili nad europskim Židovima. On je od početka znao da se događa masovno ubojstvo. Razni svećenici i drugi pritiskali su ga da govori, a on je to odbio”.
Papa Pio XII imenovao je 1953. alojzija stepinca kardinalom. stepinac je beatificiran prije njega
Njegovi zagovornici tvrde suprotno - kažu da je Pio XII, gdje god je to mogao, spašavao Židove - govorio njima u prilog ili poduzimao akcije ograničenog dometa - kako ne bi doveo u pitanje živote ili sigurnost drugih ljudi. U prosincu 1942. općenito je govorio o patnjama Židova, iako je već nekoliko mjeseci znao za nacističke planove istrebljenja, koji su doneseni na poznatoj konferenciji na berlinskom jezeru Wan. Konferenciju je organizirao Reinhard Heydrich, na njoj je sudjelovao i Eichmann, a sudbina europskih Židova je tu bila zapečaćena. Godine 1943. Pio je pisao berlinskom biskupu tvrdeći da Crkva ne može javno osuditi holokaust zbog straha od nanošenja “većih zla”.
- Ima mnogo svjedočanstava koja pokazuju da je Crkva štitila Židove u Rimu, kao na primjer, kad je 16. listopada 1943. više od 1000 ljudi bilo sakupljeno i držano dva dana u blizini Vatikana, prije deportacije u logore smrti. Pio je odlučio javno prosvjedovati ili čak privatno poslati apel Hitleru da ih ne pošalje u smrt u Auschwitz. Nadamo se da ćemo iz ovih arhiva otkriti zašto je učinio ono što je učinio i kakve su se rasprave vodile iza zidova Vatikana, rekao je Kertzer. Ima i srednjih mišljenja.
Mary Vincent, profesorica moderne europske povijesti na Sveučilištu Sheffield, rekla je za Guardian da bi većini kritika Pija XII dobro došlo ponešto nijansiranosti.
- Bio je oprezan, strog, nesimpatičan čovjek, pokušavao je proći teškim putem kroz gotovo nemoguće okolnosti - rekla je Vincent pa nastavila u istom tonu:
- Imao je jasne poglede na ono što je smatrao prijetnjom sovjetskog komunizma. Njegov pogled na talijanski fašizam bio je dosta mekši. Ali kategorizirati Pija XII kao dobrog ili lošeg nije korisno. Riječ je o odlukama koje je donio i okolnostima u kojima ih je morao donijeti.
Kakvi su bili njegovi odnosi s Trećim Reichom? Šest mjeseci prije izbijanja rata, odmah nakon njegova izbora za papu, Vatikan je sklopio konkordat s Trećim Reichom, a Papa Pio je, još svjež u pontifikatu, odbio osuditi nacističku invaziju na Poljsku 1. rujna 1939. godine. Zašto? Poljska je bila katolička nacija - i danas je jedna od najkatoličkijih zemalja Europe - a bila je podijeljena između dvije zemlje, od kojih je jedna bila deklarativno ateistička, Sovjetski Savez (uz to još i većinski pravoslavna), dok je Hitlerova vrhuška bila izrazito nenaklonjena ne samo Katoličkoj crkvi, nego i Crkvama uopće. Poljake će sigurno jako zanimati odgovor na ta pitanja.
Cornwell ga nije volio
Britanski autor John Cornwell, koji je knjigu “Hitlerov papa” objavio 1999. godine, tvrdio je da je papa i antisemit. Cornwell ga je opisao kao narcisa i fanatičnog vjernika, odlučnog u zaštiti i unapređivanju moći papinstva. “Pio XII bio je idealan papa za Hitlerov neizrecivi plan. Bio je Hitlerov pijun. Bio je Hitlerov papa”, napisao je Cornwell, koji je kasnije ipak priznao da je Pio XII imao “tako mali opseg djelovanja da je nemoguće prosuditi motive njegove šutnje tijekom rata”.
Pio nije osudio nacističku okupaciju Poljske 1939. godine
Papa Benedikt, prethodnik pape Franje, koji se dobrovoljno samoumirovio, izjavio je 2009. godine da je Pio XII živio životom “herojske kršćanske kreposti”, što je korak prema mogućoj svetosti. Papa Pavao VI. još je 1965. godine započeo proces njegove beatifikacije, no on je još u tijeku. Papa Franjo je 2014. rekao da nije utvrđeno nikakvo čudo koje je Pio XII učinio, a koje je kanonski preduvjet za beatifikaciju, posljednji korak prije proglašenja blaženika. “Ako nema čuda, postupak beatifikacije ne može ići dalje”, rekao je Franjo nakon posjeta Yad Vashemu. Prošle godine je Franjo rekao da je Pio XII vodio Crkvu tijekom jednog od “najtužnijih i najmračnijih razdoblja 20. stoljeća”. Dodao je da je uvjeren da će “ozbiljna i objektivna povijesna istraživanja omogućiti procjenu Pija XII u ispravnom svjetlu”, uključujući i “odgovarajuću kritiku”. Imajmo na umu da je Alojzije Stepinac predložen za beatifikaciju 1981,. a da je beatificiran 1998,. dok Pio čeka, evo, već 55 godina.
Crkva je oprezna oko Pija XII
To je znak da Crkva prema njegovu beatificiranju postupa s puno opreza. Papa Ivan Pavao II. beatificiran je nakon šest, a kanoniziran, proglašen svetim, nakon samo devet godina, no nakon njegove smrti zaredala su se brojna izlječenja koja je Katolička crkva priznala čudima. Postoji tu i drugih elemenata koji bi morali biti rasvijetljeni u vezi Pija XII. Ako je o nacizmu i holokaustu šutio zato što se plašio opasnosti u koju bi intervencijama doveo druge ljude, kler i ostale, je li na sličan način šutio i o komunizmu? Ne uspoređujući dva sustava, jasno je da su oba svojim protivnicima mogli nanijeti nezanemarivu količinu nesreće i patnje, pa bi to bilo logično.
Biskup Sergio Pagano, prefekt Vatikanskog apostolskog arhiva, rekao je povodom otvaranja arhiva Pija XII da će znanstvenici morati donijeti “povijesni sud”. Dodao je: “Dobro koje je učinio Pio XII bilo je toliko veliko da će poništiti nekoliko sjena koje su pale na nj”.
No na to, ili neki drugi sud, ćemo se načekati.