Zdravko Marić promijenio je tri vlade, dva premijera i umalo srušio jednu Vladu. U proteklih šest godina ostavljao je dojam najvažnijeg ministra, nezamjenjivog i nesmjenjivog. 

A sada se njegov odlazak doživljava kao katastrofa.

Ili barem kao najava katastrofe.

Zdravko Marić ostao je u Vladi šest godina, a zapravo je trebao otići već nakon prve godine, kad ga je jedino ruka optuženog Tomislava Sauche spasila smjene u Hrvatskom saboru.

Za Andreja Plenkovića bio je jamac stabilnosti, a sada se njegov odlazak smatra predskazanjem katastrofe.

Bježi s Titanica

Jer, kako može ključni član Vlade, važniji i dugovječniji čak i od samog premijera, tako naprasno otići u trenutku kad se predviđa recesija, priprema uvođenje eura, kad se borimo s inflacijom i kad, općenito, državu čekaju izazovna vremena?

A isto se govorilo i za Ivu Sanadera. Koji je, također u srpnju, objavio da je "njegova dionica završena". Pa ga se optuživalo da je pobjegao pred kataklizmom.

Baš kao sada Marića. 

No tako to biva s ministrom koji je toliko dugo bio na čelu resora. Funkcija se počinje poistovjećivati s osobom, a jedna osoba doživljava se kao jedino jamstvo opstanka i stabilnosti. Ako je bio nesmjenjiv znači da je bio nezamjenjiv, a što će biti sada?

Agent eura

Prije svega, Zdravko Marić bio je agent uvođenja eura u Hrvatskoj, zadužen za konsolidaciju financijskog sustava države, pa je stoga i sam zaključio da je njegova dionica završila kad je uvođenje eura odobreno i potvrđeno.

No objava njegove ostavke poklopila se s nedavno otkrivenom aferom, još jednom u nizu Marićevih aferica, o tome da je u luksuznom hotelu na Lošinju, inače korisniku HBOR-ova kredita, dobio na korištenje skuplji smještaj po cijeni jeftinijeg, u protuvrijednosti 25 tisuća kuna.

Sada će Marić napokon moći uzimati takve darove bez ikakve zadrške.

Naravno, ako će ih ikada više dobivati.

Maneken HDZ-a

Zdravko Marić bio je umjeren i uglađen, kao nestranački ministar dovoljno distanciran od HDZ-a da se ne zamrlja njegovim blatom, ali opet dovoljno blizu da nosi HDZ-ove izborne liste i bude njegov maneken. 

I kao što se šest godina očekivao - pa i zazivao - njegov odlazak iz Vlade, sada kada je on napokon objavljen, kod mnogih je izazvao nelagodu i bojazan. Naročito kad se vidi da na njegovo mjesto dolazi osoba koja se lani preko reda izborila za cjepivo protiv Covida, a onda pokušala zaustaviti tu objavu u medijima.

Dobra audicija za HDZ-ovu vladu.

Ipak, s Marićevim odlaskom događa se još jedna tektonska politička promjena.

Konkurencija Plenkoviću

Naime, odlazi posljednja osoba koja je po svojem statusu, važnosti i utjecaju mogla konkurirati Andreju Plenkoviću. Za mnoge, Marić je bio važniji od premijera, uostalom sjedio je u više vlada nego Plenković, bio je utjecajniji u stručnim krugovima, a možda i ugledniji u javnosti. 

Nije Marić bio lišen ni političkih ambicija. U doba rušenja Tima Oreškovića i pucanja koalicije HDZ-a i Mosta potiho je izrazio spremnost da čak preuzme Vladu i postane premijerom.

Njegov status u medijima i javnosti mogao je izazivati nervozu kod sve autoritarnijeg Plenkovića.

No sada je to gotovo. Zdravko Marić odlazi, a Plenković ostaje doslovno bez konkurencije u Banskim dvorima, okružen poslušnicima, političkim patuljcima i ministrima iz trećeg ešalona. S kojima je i sam Marić navodno teško surađivao.

Pad Vlade

Međutim, kao što je Plenković spašavanjem Zdravka Marića na palubi Titanica 2016. godine - uz pomoć Ivana Vrdoljaka - doslovno spašavao i svoju Vladu, tako bi se moglo zaključiti i da odlazak tako utjecajnog ministra financija vodi prema znatnom slabljenju, a onda faktički i prema padu Vlade.

Ili je ipak priča o Marićevoj ulozi i važnosti u Vladi bila obična fama, napuhana politička i medijska konstrukcija, PR-ovska fatamorgana?

Tko ostaje? Plenković.

Kako bilo, Marićev odlazak veći je šok za HDZ, nego za Hrvatsku, jer slaganje zadnje tri Vlade kretalo je od Zdravka Marića, a ne od premijera. Marić je bio noseći zid na koji su se naknadno lijepili ostali dijelovi Banskih dvora. A sada će, više nego prije (ako je to ikako moguće), sve oči biti uprte u samog premijera Plenkovića.

On bi mogao ostati na čistini otprilike kako je Zoran Milanović ostao na čistini u Vladi, kad su ga napustili Radimir Čačić i Slavko Linić. Jedan je otišao u zatvor, a drugi je izbačen iz Vlade i stranke.

Pa je onda Boris Lalovac, novi ministar financija, izrastao u heroja Milanovićeve zadnje godine mandata i izbornu uzdanicu SDP-a.

No ako je sada otišao Marić, a sutra ode i Vili Beroš, nakon što je otišao Tomislav Ćorić, a Uskok pokupio Borisa Miloševića i Josipa Aladrovića, jasno je da bi u čitavom ovom kaosu najčišće rješenje bio pad Vlade i prijevremeni izbori. 

Jer ovo što se sada događa svodi se na održavanje Andreja Plenkovića u hladnom pogonu Banskih dvora.