Kad smo čuli za napad počeo sam iz sekunde u sekundu zivkati svog sina. Nismo točno znali gdje je pa samo da provjerimo je li sve u redu. Mobitel je u konačnici prestao zvoniti, vjerojatno mu se ispraznila baterija. Suprugu, kćer i mene tada je preplavio strah. Počeli smo sumnjati da nešto nije u redu. Usred noći, oko četiri sata čulo se zvono na vratima i pomislio sam: Hvala Bogu, moj sin se vratio. No, dočekala su me shrvana lica policajaca. Bol u njihovom glasu sve mi je govorila. - Što je bilo? Moj sin, gdje je? Je li dobro? - upitao sam. Uspjeli su izustiti: Vaš sin je preminuo, rekao je potreseno Naim, otac mladića Dijamanta Zabergja (20) s Kosova koji je poginuo u minhenskom napadu u petak.
- Moj sin je u petak popodne s prijateljem bio u Olympia trgovačkom centru s prijateljem, nakon kupovine napadač ga je upucao sa svega nekoliko metara udaljenosti. Prijatelj je uspio otrčati i spasiti se od metaka koji su letjeli posvuda - rekao je otac.
Prizor njega kako na mjesto napada donosi fotografiju svog sina dirnuo je cijeli svijet.
I u nedjelju je ponovno obišao mjesto krvoprolića na kojem je ostavljeno na tisuće buketa i poruka u sjećanje na žrtve.
'Ne znam kako ćemo dalje, prebolno je'
- Cijela obitelj me u šoku zove, ne mogu vjerovati. Osjećaj je mučan. I supruga, ja i kćer osjećamo se kao da smo još u nekom crnom snu i da ćemo se konačno probuditi, a naš Dijamant će biti živ - rekao je u dahu otac.
- Bavio se fitnessom, to je obožavao, završio školu, moje dijete tek je počinjao život. Ne znam kako ćemo dalje, prebolno je - rekao je otac. Dijamant je postao simbol nevinih mladih ljudi koji stradavaju u ovakvim pokoljima. Upravo se najviše mladih okuplja na mjestu krvoprolića i mole za žrtve - svoje vršnjake.
Otputovali su na Kosovo gdje će u ponedjeljak pokopati sina.