Svačije je pravo disati. Svačije je pravo živjeti, napisao je to Luka Ritz (18) godinu dana prije nego što je ubijen. Njemu je to pravo oduzeo huligan koji ga je zbog nekoliko kuna i mobitela brutalno pretukao 1. lipnja na zagrebačkome Mostu slobode. Umro je u bolnici dvanaest dana kasnije od posljedica premlaćivanja.
Ni nakon točno mjesec dana policija još nije pronašla njegova ubojicu. Kako doznajemo, obavili su više od 200 obavijesnih razgovora, no, na žalost, bez rezultata. Njegov otac Reno kaže da još zna sanjati da je tu, da je živ.
- Sanjao sam ga s onom njegovom kosom kao da ništa nije bilo. Rekao mi je da se pomirio s prijateljem, a ja sam kazao: 'Ma, znam, bio sam tu!’. Bio je to lijep san - kazao je Reno. Svaki novi dan sve im teže pada. Najteže im je navečer.
- 'Dnevnik’ je. Očekuješ ključ u vratima. Čuješ lift, a njega nema. Neki dan sam u autobusu sreo njegova prijatelja. Vraćao se s prijamnog. Tako se i Luka trebao vraćati. U ponedjeljak je Luka trebao ići s nama u Selce. Mislili smo odgoditi put, no dobro će nam doći da se maknemo - rekao je Reno i dodao da im snagu daje sjećanje na divno biće koje su odgojili.

PRIJATELJI IZ BENDA IZ SOLIDARNOSTI SE OŠIŠALI
Dok je bio u bolnici, Lukini prijatelji iz benda Shangri la čuli su da su ga ošišali na ćelavo. Znali su koliko je Luki bila važna njegova kosa pa su se dogovorili da će se svi ošišati kao i Luka.
- Rekao sam: 'Nemojte dečki, nisu ga šišali.’ A oni su odgovorili da je već gotovo - pričaju Lukini roditelji. Kažu da im i dalje dolaze njegovi prijatelji. Poklonili su im neke njegove stvari za uspomenu i rekli da ne smiju prestati svirati sada kad Luke više nema. U rujnu planiraju pokrenuti kampanju protiv nasilja nad djecom.